Dom “Mladost”-Vlasnistvo Sarajevskog Smucarskog Kluba, raj za djecu i omladinu!
Slike Jahorine iz Galerije tataratira.fotopic.net
Ovaj clanak je je takodjer objavljen na www.dovla.net kao dio mog dopisivanja sa Vladimirom Pajicem nasim bivsim uspjesnim skijasem i podvodnim ribolovcem.
Dragi Paja , Najtoplije se zahvaljujem na prekrasnoj razglednici Jahorine, koju si mi (kao i svim drugim citaocima bloga Dovla) skoro poslao. Nedavno sam, preturajuci po papirima, pronašao gotovo istu, samo malo stariju.
Datum je gotovo nečitak, mogla bi to biti 51. ,52. ili 53. godina. Na njoj se, istina, ispred autobusa koje voze nenadmašni Corba i Colpa, uz uski, snijegom prepuni i krivudavi jahorinski put, tromo vuku kamioni Djemsovi, sa vitlom na karambolki. Kada se u snijegu zaglave, zakače sajlu za obližnje drvo i vitlom se sami izvuku iz snijega na put.
Ako im to ne podje za rukom, mi putnici uzimamo ruksake I skije, pa lagano, kroz mrak, pjesice putem prema Poljicama. Na Poljicama se razdvajamo, kuda koji, a nas trojicu brace ( Zeljko, Mirko i Vlatko) tata Dolfi vodi na proplanak Strelište ispod Hotela “Sator” u gornji dio nevelike kuće – brvnare porodice Nikole Obucine, pred kojom nas docekuje baba Trifkusa sa fenjerom u ruci, obucena u predivnu, snijezno bijelu i vezom ukrasenu nocnu kosulju.
Dom “Mladost” – Potpuno opljackan i napusten vec vise od 15 godina
Prica je drugačija I radi toga što se na njoj, pored dragih imena koje si naveo, nalaze i braća Lučići sa Trebevica-Pero, Mica, Rade zvani “Pekar”, Paja i Miroslav zvani “Beban”, Kemo Nikšic, Vladan Susnjar, Hasecic Ragiban, Alihodic Naser, Osman Hadzic-Osmica, Radoslav Dzodzo, Borko Dzulepa, Edo Frimel, Smajo, silni Jažići – teško pobjedivi trkači, Saša Novak, Aco Boskovic, Edo Frimel, Kemo Niksic, Kemo i Ibro Slipicevic, Ugljesa Cvijetic-”Bomba”, Muhamed Krivosic – Krivi, Šaćir Drinjak, Boban Ilic, Josip Dabo, Ajdin Pašović, Pero , Miroslav, Mica, Paja i Rade Lucic, Savo Golubović, Pero Aksentic. Krunoslav Silic-Silja, Jakica Kamenjašević, Kiko Zagorac,Krunoslav Siljic-Silja, Mirko operator na ski liftu, Miloš Janjic, moj otac Adolf-Dolfi Slokar, moja dva brata Mirko i Zeljko Slokar, Slavenko Badjura, braca Neno i Dejan Gasic, njihova sestra Ubavka i otac Slobodan i još mnogo njih, sunčaju se oko Doma “Mladost” ili stoje uz sank gdje i Slavko Krišto (upravnik) I Gale, pricajuci viceve i uz glasan smijeh piju “jahorince” (sok od narandje sa konjakom “Zvecevo”).
Pred domom, Ante bagerista se sprema za noćno čišćenje puta. Od kako je on angažovan, zimski izlasci na Jahorinu više nisu podvig.Na ski liftu, izgradjenom dobrovoljnim radom članova Sarajevskog Smučarskog Kluba, Mirko Kovacevic dodaje sidra ne baš brojnim skijašima.
Nakon što se izvuku na vrh “Rajske doline”, skijaju u širokim kristijanijama po neutabanom snijegu, nimalo nervozni što mašinama nije sabijen u “beton”.Sa vrha Rajske spušta se Ivica Matejic, skačući I zabacujući repove lijevo pa desno. Neko bi mu se i nasmijao, ne znajući da će to za desetljeće postati veoma moderan skijaški stil “skcna kristijanija”.
Nasa bivsa kuca u Rajskoj dolini
Na Cvijanovoj žičari imam privilegiju da me on , kao malenog četverogodišnjaka, podiže u stolicu koja me vuče na vrh, potom me Mile ili Milenko Golijanin – Dzigo na vrhu skida sa stolice, a ja kosim smukom presječem Šator I nakon par zavoja ubrzo opet stanem u red. Uvijek je bio neko zanimljiv, nerijetko Aleksandar Rankovic, Koca Popovic…Kasnije, već kao studenti, naveče iako umorni, odlazimo u obilazak objekata. Noć je vedra, ne trebaju nam baterije.
U “Šatoru” Daidža drži bank sa pričama od prije rata. Kao, kakva je sve gospoda dolazila u Hotel “Kralja Aleksandra” dok je bio u zakupu Slokara.U Domu “Partizan”, upravnik Paja Djokanović I njegova supruga Jovanka dočekuju goste srdačno I sa osmijehom, nudeći konak. U maloj kamin sali, Pero Ristić-Ćoškar, peče rostilj I sipa dobre rakije.
Hotel “Sator”
Hoteli “Jahorina” (izgorio) i “Bistrica”
Penjemo se u Dom “Mladost” gdje je upravnik dobrodusni i uvijek nasmijani Slavko Kristo , da sa dezurnim organizatorima takmičenja: Josipo Dabo, Milenko Bobar (Zika), Dambo, Dubravko Simunic-Dubi, Hajdar,Krivosic Muhamed Krivi, Ragiban, Jusuf Pašović, Zvonko Miletice, Braco Miholjevic-Djurko, Slobodano Kureše, Vojo Tošić, Dusan Cerovic, Vlado Ilic(Nepoznanik), Miroslav Goreta, Stojan Granzov, Branko Arevski, ……. popričamo koju ili da pogledamo koga to ima u Disko klubu .
Jahorinski slalom za vrijeme ZOI ’84.
U neizbjeznoj posjeti kod Krivosica, Jasna po ko zna koji put iznosi tanjur dobre meze a Krivi sipa rakije i sa žaljenjem konstatuje da je još rano da se ide.U Hotelu “Jahorina”, Rajko Lukic drži nivo usluga i gostiju. Raja plešu uz zvuke klavira, mi popijemo po piće i uskoro krećemo, opet pored “Partizana”, onako bez baterije,ka “Šatoru”.Nekako cemo se ispricati Damiru Liscu (Lisac Damir) sto ove veceri nismo navratili u Vilu “Bistrica”.Poslije Damira Vilu “Bistrica” drzala su dva moja zaista dobra prijatelja iz mladih dana, Kenan – Keli Sahinagic i Ognjen- Ogi Nikolic.
Sutra će biti vedar dan, valja odmoriti noge za skijanje. Profesori Baja Jankelic, Emil Novak, Slavko Podkubovsek, Vladimir Peleksic Keke, Djoko Najsteter, Ismet Kaljanac, Drago Kovac, Ljubisa Zecevic i dr. , ne vole kada studenti kasno legnu jer je zamor najcesći uzrok smučarskim povredama.
Rusevine Hotela “Jahorina”
Prekosutra se kurs skijanja završava, vraćamo se na skijama preko Trebevića, pa niz Širokaču na Principov most.Ja cu ostati koji dan kod bake i djeda u domu na Brusu.I ja bih, da sam bio na tvom mjestu, za spuštanje na skijama do Pala izabrao Čigija, znajući da je na skijama veoma stabilan. Vozio je razmaknutim nogama i tako dobio jedan od svojih brojnih nadimaka – “Šina”. A za Cvijana me puno toga veže jer me je redovno posjećivao za vrijeme mog rada na Jahorini 1985.-1992.godine. Uvijek sa flašom dobre šljive i komadom pečenice.
Sa simpatijama se sjetim našeg razgovora za vrijeme održavanja Svearmijskog prvenstva u smučanju na Jahorini 1980.godine. Organizator Smučarski savez BiH pa imamo kancelariju u jednoj od kasarni pored Hotela “JNA”. Radi skraćenog programa, odlučimo da sudije podijelimo u dvije grupe, od kojih će prva suduti (i naplatiti) prvog dana takmičenja, a ona druga, drugog dana takmičenja.
Po zavrsetku takmicenja prvog dana, dolazi Cvijan u kancelariju punu ljudi i pita me: “Gdje ja sudim sutra?” Ja mu odgovorim da, ako je radio danas, sutra ne radi jer radi druga grupa. On će na to meni, da ga samo ja čujem, “A , je li te ta druga grupa podizala u stolicu žičare ili ja?”
Pogled prema Praci
Prošlog ljeta sam bio u Vankuveru u posjeti braći Gašic. Dijeli nas 1200 km dobrog puta, koji predjemo za 10 do 12 sati. Dobro su, što se da vidjeti i sa slike koju ti šaljem. Mislio sam da bi ZOI 2010. koje se održavaju u Vankuveru, mogle biti dobra prilika da se sretnemo. No, prije nekoliko dana, pročitah kako je VANOK (Organizacioni Komitet Igara), odlučio da 25000 volontera sakupi tako, što će od svih onih koji dolaze sa lokacija izvan šireg područja Vankuvera, zatražiti da sami obezbijede smještaj. Isti kriterij će važiti i za one koji iz Vankuvera žele volontirati na Whistleru.
Vlatko kao 4.godisnjak na podrezanim skijama od finske breze, sa koznim vezom i metalnim “bindugama”
Tata Dolfi, Mirko, Vlatko i Zeljko Slokar ispred Doma “Partizan” na Jahorini
Zahvaljujem se Dr.Sveti Gaćinoviću na podsjećanju na mog pokojnog oca Dolfija.Srdačno te pozdravljam, smukeru, Vlatko
Adolf – Dolfi 
i Mirko Slokar na Jahorini negdje 62.-65. kada je tata slavio 30 godisnjicu bavljenja takmicarskim skijanjem.
ps. Šaljem ti i nekoliko slika a i informaciju da, za one koji to nemaju, objavljujem u nastavcima knjigu Bore Radosavljevića “Tragom smučarske staze “, koja je štampana povodom 55 godina Sarajevskog smučarskog kluba, na websitu www.bihski.com
tata i ja na Jahorini
Tata i ja na Rajskim vratima, na Jahorini
nasi roditelji, Ljubica Curcic i Adolf, Dolfi Slokar u setnji ulicama Sarajeva pred II Svijetski rat, 1939.
Deda Florijan-Cvjetko i baka Ana Slokar u Sarajevu pred II Svijetski rat
Tata Dolfi i ja na Jahorini 1953.
Deda Florijan-Cvjetko, nasa mama Ljubica rodj.Curcic, Vlatko, Mirko i Zeljko
u setnji gradom
Skijaske sudije na cilju staze Olimpijskog VSL u Skocinama na Jahorini:s lijeva na desno Vojo Tosic, Safet Lakovic, Miodrag Perovic, Vlatko Slokar, Milivoje Nikolic i Hazim Ribic
Prenosim jedan od komentara na clanak :
Sveto Gacinovic, Friday, 14. December 2007, u 14:16 CET
Dragi Vlatko,
Nema na cemu da se zahvaljujes. Svi, ama bas svi koji su dolazili na Jahorinu, a ne samo skijasi, znali su za Tvog oca. Zvali smo ga prosto Dolfi, a mislim da mu je “zvanican” naziv bio “Jahorinski Dolfi”. Sa njim sam, kao klinac, upoznao Jahorinu uzduz i poprijeko, od Vrhprace sa jedne strane do Crne Rijeke sa druge strane planine. Valjalo se naskijati, nahodati i “napenjati”. Cvijanova zica, tek pustena u pogon, nije tamo “dobacivala”!Mnogo pozdrava,
Sveto
