Na Blogu sarajevske raje www.dovla.net sam svojevremeno napisao ovaj tekst koji  objavljujem kao podsjecanje na divne dane koje sam kao ucenik Srednje fiskulturne skole iz Sarajeva, proveo na Bjelasnici.

Tekst je samo skroman prilog clancima koje o svojoj sportskoj karijeri pise bosansko-hercegovacki uspjesni smucar i podvodni ribolovac, Vladimmir Pajic - Paja.Za Listamo Pajine albumeSkijanje na StanarimaNas ,ucenike Srednje fiskulturne skole su na Stanare na Bjelasnici vodili dva puta ,u drugoj i trecoj godini.

Bili su to zaista nezaboravni boravci u planini koja je to bila u punom smislu rijeci.Daleka , tajanstvena, bogata snijegom , divlja ,vijecito bijela I nepredvidiva.Nije bila rijetkost da surove bjelasnicke zime uzmu i poneku, snijegu nedovoljno vicnu, nepripremljenu i slabo obucenu zrtvu.

akia3.jpg

Tako su jedne zime moga djetinjstva (60.tih), u snijegu zalutali na Bjelasnici i smrzli se braca Tvoric sa Grbavice i jos nekoliko mladih planinara.Sjecam se kako smo isli vozom do Pazarica gdje su nas cekali seljaci sa konjima jer smo se samo tako mogli uspeti do cilja - Stanara.Gore smo boravili u sobama sa madracima na podu.Cijeli objekat je bio osvijetljavan rijetkim plinskim lampama.Kuhale su nam profesionalne kuharice a hljeb-kruh pravio I pekao pekar pomalo feminiziranih pokreta i izgleda.

Mala pekarska pec na drva ,bila je smjestena u baraci (”Sing-singu”) ,u kojoj su ujedno spavali neki od ucenika.

E, upravo oni su napravili problem salama na racun pekara, koji se nekoliko puta u ljutnji pakovao I zelio napustiti posao ,Stanare I sve nas.Uvijek bi ga nasi profesori , Drago Kovac , Djoko Najsteter i Hrelja Muhamed …..,nekako izmolili da ostane ,sve uz obecanje da ce se “oni obracunati sa barabama”, kako se to ne bi ponovilo.

Sve je nekako idilicno teklo dalje ,skijanje ,drustvene igre uz plinsku lampu ,pokoje predavanje o planini ,lavinama ,izazivanje lavine pucnjem iz karabina ,prvoj pomoci ,skijanju na obliznjoj padini sa utabanim snijegom , ponekad kruzna tura na skijama terenom iznad Doma, sve dok se “to” ponovo nije desilo.

U trpezariju utrcava kuhar I psuje sve sta stigne na racun onih baraba iz “Sing-singa” ,te da je to prevrsilo svaku mjeru I da on ovog puta sasvim sigurno odlazi.Pekar pakuje ruksak I priteze bakandze ,dok se profesori ,a I Kiko Ilic koji je bio ekonom u Domu , zgledaju I gestikulacijom prave nijemi dogovor u smislu “sta sad “?

Plete pricu Hrelja ,ubjedjuje Djoko ,tiho moli Kovac ali nista ne pomaze .Spakova se pekar I krenu iz Doma u samo predvecerje a snijeg napadao do iznad markacija na stablima.Nije u Domu ni zapocela prica na neku novu temu , kada se vrata trpezarije sa treskom otvorise I u nju ,sav u pjeni I znoju upade pekar.

“E ,dobro direktore Hrelja “,dreknu iskolacenih ociju Pekar ,”ali neka ovo stvarno bude zadnji put “,izgovori sav uzbudjen, skinu ruksak sa ledja i poce da se raspakuje.Nama,posmatracima koji o svemu znaju samo povrsno ,laknu u dusi jer ce opet biti mirisljavih struca hljeba a nerijetko I somuna.Sta se zapravo desilo ispricao nam je ,sada pokojni Prof.Hrelja ,sutradan.

Hrelja I Kiko (valjda) su se na brzinu zgledali a potom ,dok su drugi ubjedjivali pekara da ne ide sa Stanara ,pronasli u skijasnici I sobama tri do cetri ucenika porijeklom iz bosanskih vrleti I rekli im da sidju putem par stotina metara od Doma , da se sakriju iza stabala , pa kad pekar naidje (ako ga ne uspiju nagovoriti da ostane) , pocnu zavijati kao vukovi.

Ostatak price se da zamisliti.Kada je u sumraku ,lagano napredujuci putem koji nema ni tvrdu prtinu ,zacuo zavijanje vukova iz nekoliko pravaca , pekar se izbezumljen od straha trceci vratio nazad.Zamislite kako su tada zime bile bogate snijegom.

Na povratku sa Stanara imali smo I jednog povrijedjenog ,kojeg smo u Akia camcu umotanog u cebad, spustali niz planinu ali tako sto su ispred camca isli “plivaci”,koji su rukama cistili snijeg sa stabala kako bi pronasli markaciju , za njima je isla grupa koja je pravila prtinu ,iza nje camac sa sestoclanom posadom a iza camca “rezervni” tegljaci.Izmjene su se vrsile rotacijom.

Kasniji skijaski kursevi sa Fakultetom za fizicku kulturu , organizovani na Jahorini sa smjestajem u Hotelu “Sator” , iako izvrsni po organizaciji i sadrzaju, licili su na rekreaciju grupe dokonih snobova a sve radi brze modernizacije i humanizacije alpskog skijanja I konfora koji je nudila nova oprema I tehnologija.

Za razliku od dogadjaja koje Vladimir Pajic - Paja opisuje , mi smo tada vec imali na skijama vez sa “Marker” glavom naprijed I rotacionom petom nazad , sa “langrimen”-om (dugim koznim remenom ), kojim se skija pricvrscivala za cipelu.To je vec bila varijanta humanog veza jer je skijas kada padne , ima neke sanse da ne slomije nogu.

Raniji vez koji je imao umjesto pokretne glave , nepokretne metalne celjusti , koje su nogu potpuno fiksirale uz skiju , pruzao je smucaru male sanse da se iz pada izvuce nepovrijedjen , samo ako mu pukne smucka.Pronalazenje humanog veza sa okretnom trokutastom glavom ,podiglo je standard sigurnosti skijasa.

Naime ,Zarko -zvani Zara (stid me je sto mu ne pamtim prezime),kasnije je ,za vrijeme trenera Milana Ribara ,radio kao ekonom u FK”Zeljeznicar ” ,uspio da proizvede, na nagovor mog oca, funkcionalnu kopiju pokretne glave marke “Marker”,koja je imala na sebi natpis “Zale” I bila puno jeftinija od originala.

Maze smo rezali u konzervu , grijali ih I topili u masu koja se na skiju nanosila cetkom .Nanosenje maze na skiju ,zvali smo “mazanje” (ili pinzlanje).Danas se kod nas forsira izraz “voskanje” ,nastao od naziva za mazu - vosak.  

Od mog druga Veska Veskovica koji zivi u Engleskoj a strastveni je bosansko-hercegovacki planinar, dobio sam slike Doma na Stanarima i ova zanimljivva uputstva o tome kako se popeti do Stanara iz vise razlicitih pravaca.

Dobri moj Vlatko,Evo nekoliko fotosa od mnogih koje imam sa Stanara. Dom je izgradjen 1949 godine i nalazi se na 1585 metara n/m. Dom se nalazi u srcu Bjelasnice na dijelu koji se zove Mrtvanjski stanari.

Pristup do Stanara moguc je:

-preko Savnika i usponom uz Hober (prva i druga klupa) preko Podgradine-2,5 sati

-preko sela Ljubovcici uz Bor- 2 sata ostrog uspona

-preko Lokvi (iz prvaca Zovika) do Salihagine bajte 10 km i do doma jos sat

-preko Igmana-Veliko Polje-pl.dom Javornik-Karamustafini Cairi -3 sata

Ostale ture sa Stanara:- do Hranisave 1,5 sati

- do Sitnika 45 min- do Opservatorije 5 sati

- do Krvavca preko Hranisave -3 sata