Bisernica-Amanita Rubescens Bukovaca Karbolova pecurka
Na blogu sarajevske raje www.dovla.net je objavljen ovaj tekst kao dio moje prepiske sa Vladimirom Pajicem, Pajom, bosansko-hercegovackim uspjesnim smucarom i podvodnim roniocem koji sada zivi u Parizu, za koji vjerujem da ce imati svoje citaoce.
TREBEVIĆ I GLJIVE - LJUBAV I PASIJA PORODICE SLOKAR
Dobri moj Paja,
Od ostataka tvojih i mojih sjećanja bi se mogao rekonstruisati naš zajednički izlet i branje gljiva na Trebeviću, koji je uvijek bio naš dobri prijatelj, debele trave, mirisnog vazduha, obilja šumskih plodova i gljiva. Na njemu smo provodili zimske i ljetne raspuste, učili skijati, a bili na domaku gradu ako bismo ga se poželili.
Lucica kuca na Trebevicu
Trebevićem hodam ne vodeći racuna o orijentaciji, hodam vodjen instiktom i odtuda ga vjerovatno smatram svojim najdražim nalazištem šumskih gljiva. Nije mi bilo lijeno za gljivama poći rano ujutro, prije zore, i na Brusu u kolima čekati da svane. Takve izlete često sam pravio i na Koran, Stambulčić, Ravnu Planinu, Dvorišta, Medju Planinu, ali sam se uvijek vraćao Trebeviću.
Tamo ima toliko gljiva da može da podmiri potrebe stotina berača, pogotovo ako se to odvija u okvirima pravila (Slovenija)po kojim jedan berač ,npr,ne može kući da odnese više od tri kg.
Kozija brada Lisicarka Muhara (?)
Na Zlatištu se može izdašno brati Puterpilz ili Vučji hljebac (Suillus granulatus), Vrganj – jesenji (Boletus edulis) se može naći na desnoj strani puta, sve od Osmica pa do raskršća Trebević – Pale – Jahorina. Ima ga i ispod puta prema selu Dovlići, ali i od Piskavice, pa sve do raskršća Trebević -Pale – Jahorina.
Iznad Brusa pa prema Dobroj Vodi, lako se da naći šumski šampinjon ili Anisova pečurka (Agaricus silvicola). Smrčci (Morchella deliciosa) i obilje rujnica (Lactarius deliciosus) i vrganja su u Kadinom Selu i okolici Mokrog.Od Vidikovca pa prema Domu Vranica (nikada Vrganj ) uvijek dosta Puterpilza a I Sunčanica (Lepiota procera ), pa i Lisičarki (Cantharellus cibarius).
Prostor oko bob staze i cijela Čolina Kapa, izdašno je pokriven Puterpilzom (Suillus granulatus ). Od platoa Ravne pa sve do Dobre Vode, Brusa i Čeline, mogu se brati vrganji, rujnice, različite vrste krasnica, Kozija brada (Ramaria Aurea), lisičarke, Sunčanice (Lepiota procera ), Poljski šampinjon ili Rudnjača (Agaricus campester), Bisernice (Amanita rubescens), Medenjača ili Puza (Armillariella meliea), razni boletusi, medju kojim je najukusniji crvenokapi Turčin (Leccinum auratiacum ) i sve rjedje Blagve ili Knjeginje (Amanita caesarea).
Puterpilz Smrcak Suncanica
Na Trebeviću se rijetko može naći Smrčak (Morchella ), a zadnju Blagvu sam ubrao u jednom šumarku bjelogorične šume na prilazima selu Dovlići, gotovo prije 20 godina.Mi smo godišnje kiselili i preko 100 teglica od jednog kg. ,naravno ne za sebe, vec za brojne prijatelje koji su željeli da ih imaju na kućnom jelovniku. Radilo se o povjerenju u naše znanje, a time i u gljive koje pravimo.
Od kako su baba Ana i djed Cvijetko (Florijan) Slokar prestali da se bave ugostiteljstvom (1971.g.) i povukli sa Trebevica, od tada se u Sarajevu i u njegovoj okolini ne mogu nigdje naći jela od prirodnih/divljih gljiva, pa ni danas.
Nas je o gljivama ucio nas djed po ocu, Slovenac Florijan (Cvjetko) Slokar i svi smo bili dobri beraci i poznavaoci gljiva.Od naseg oca Adolfa (Dolfija), pa do nas trojice njegovih sinova Mirka, Vlatka i Zeljka.
Odlazak sa tobom u gljive činio mi je zadovoljstvo a sjećam se da smo cijelim tokom pjevušili starogradske pjesme. Ti si se nakon toga hrabro osamostalio i u gljive išao sam.
Tako si se jednog dana pojavio na vratima mog stana sa korpom punom gljiva i zamolio me da, dok ti nešto pogledaš u obližnjim prodavnicama, pogledam šta si to nabrao.Pomalo zatečen, istresao sam sadržaj korpe i gljive razdvojio na hrpice. Iz početka se ništa nije pokazalo kao mogući problem, dok se nisam, po ko zna koji put , skoncentrisao na hrpicu, kako sam mislio, malih Poljskih šampinjona (Agaricus campester).
Bili su toliko mali da ih nije bilo moguće dobro ni sagledati, sve dok nekolicini od njih nisam odkinuo kape i pomirisao raspuklinu na kapi I istručku.Osjetio sam miris tinte – karbola. Nakon što sam kosultovao literaturu, došao sam do zaključka da si, misleći da su to Poljski šampinjoni (kao i ja na početku), nabrao Karbolovu pečurku (Agaricus xsanthodermus).
Knjeginja,Blagva-Amanita caesarea Poljski sampinjon Vrganj
Gljiva nije otrovna već je neki autori stavljaju u kategoriju nejestivih. Dogadjaj je pomogao i meni jer sam se sa tom vrstom gljiva definitivno upoznao na način koji ne dozvoljava da se zaboravi.Od 2001. pa sve do ljeta 2006. godine, ponovo sam živio u Sarajevu pokušavajući da, od krhotina koje su ostale, bez velikog uspjeha, rekonstruišem vlastiti život. Naravno da sam išao u gljive.
Ljudi su se zgražavali kada bih im rekao da sam brao gljive na Trebeviću.Trebević je još uvijek sinonim zla. Vidljivo ogoljen nekontrolisanom sječom šume i dalje privlači pažnju planinara i šetača koji na njega dolaze iz grada, mada su svi objekti, sa izuzetkom Doma Privredne banke na Piskavici i obnovljenog doma na vrhu, devastirani i neumoljivo podsjećaju na surovost nedavno prošlih vremena.
Često se može čuti kako će Opština Stari Grad obnoviti žičaru i Trebević vratiti Sarajlijama, medjutim od tog krupnog zahvata još uvijek nema ništa. Ali, zato ima gljiva i to istih onih vrsta koje smo, dragi Paja, ti i ja zajedno brali. Ima i berača ali to nismo više nas dvojica.
Kada sam prije osam mjeseci išao iz Kanade u Sarajevo na sahranu mog brata Mirka, jedno prijepodne smo na Brusu, ugodno proveli naš porodični prijatelj Žarko Nastić i ja.Nakon šetnje livadom koja je nekada bila vlasništvo poznate smučarske porodice Lučić, mezetili smo i pili dobru rakiju i hladnu pivu u baraci koja je jedini ugostiteljski objekat na toj lokaciji.
Znam da je Francuska prvak svijeta u pripremanju jela od gljiva, pa vjerujem da ti toga ne nedostaje.
Srdačno te pozdravljam u nadi da ćemo se negdje opet sresti.
(Muhara - Amanita muscaria je otrovna gljiva, no njen otrov Muscarin je termolabilan pa je neki jedu nakon sto je dobro ispeku.)
Vlatko Slokar, Canada
No comments
Comments feed for this article