“Na smuckama uzivas u zemlji pod nogama, milujes tlo, slijedis valovite pregibe predjela, lagano klizeci po glatkom snijegu.

A potrebna je nekakva genijalnost cijelog tijela da uvijek pogodis pravi polozaj, podjela snage na misice, naginjanje tijela cas ovamo, cas onamo, treba brzo odluciti koji ces put izabrati - a u trenutku izbora: koliko li brzog rasudjjivanja, hitrog razmisljanja, trenutne mudrosti.

A to razigravanje tvoje snage  - to je ples, razigravanje mladosti, vrenje sokova, bez eroticnih pomisli, cisto i krepko kao snijeg, koji lezi posvuda, kao zrak koji udises.”

                                                                                  Oton Zupancic, 1909.godine