Artura Takaca (pok.) je ovaj pogled na Bjelasnicu asocirao na planinu Whistler , kod Vankuvera (KAN), na kojoj ce se odrzati smucarska takmicenja ZOI 2010.
Na njemu se na isti nacin snijezno bjele staze spustaju niz prosjeke u tamnoj crnogoricnoj sumi, samo na mnogo visocijoj i siroj terenskoj podlozi.Rekao mi je to jednom prilikom 2002. dok smo se automobilom penjali prema Babinom Dolu.Volio je skijanje neizmjerno, sto ga je kostalo i zivota.U kasnoj zivotnoj dobi je skijajuci zalutao u magli na Kopaoniku i zavrsio onako kako je mozda i prizeljkivao, na skijama.Tijelo su mu nasli slijedece godine, daleko od urbanog dijela ski centra.
Nova generacija sarajevskih boardera i skijasa Bjelasnici se divi, reklo bi se , bez ustrucavanja. Iz neposredne blizine sa Babinog Dola ali i iz drugih perspektiva.
Iako tehnicki nesavrsenu i kao skijaliste neopremljenu i razvojno zapustenu, vole je bez rezerve i tepaju joj zovuci je “Bjela”.A i jeste na vrhu bijela i kada je u njenom podnozju vec odavno proljece.
Ja je volim gledati kao jednu cjelinu, zajedno sa Igmanom.Onda znam da je rijetkost imati na domak gradu planine pokrivene crnogoricnom sumom na kojim se moze ugodno upraznjavati alpsko skijanje i smucarsko trcanje.Ne znam koliko mladi sada znaju da je Veliko Polje na Igmanu sa lokalitetom Mraziste, svojevrsna klimatska mikrolokacija na kojoj su zabiljezene ekstremno niske temparature.
Kada bi se moglo, bilo bi divno ponovo slusati price Veljke Trifkovica, inzinjera sumarstva i bivseg direktora Sumskog preduzeca “Sipa-Hadzici”.Niko kao on nije znao tako lijepo da prica samo o vrstama drveta koje rastu na Igmanu.Jednom sam to slusao i nikada necu zaboraviti.
Ove prelijepe slike snimio je i nesebicno ih ustupio ovom websitu administrator bosansko-hercegovackog ski portala www.bhski.ba ,gospodin Mirsad Tufo <tufo1968@bih.net.ba>, i ja mu se toplo zahvaljujem.
Bilo bi izvanredno kada bi se mogli na internet prebaciti svi predivni snimci Bjelasnice koje posjeduje Drago Bozija, strastveni hodac, turni skijas i njen postovatelj.U Sarajevu je i vjerujem da jos uvijek izlazi na njene terene.Pa i price Voje Tomica, prvog direktora Ski centra Bjelasnica, mog prijatelja i kolege.Cujem da je otisao da zivi u Crnoj Gori.
Na posveti knjige koju mi je poklonio Drago Bozija i iz koje vadim donji tekst, iznad njegovog potpisa pise: “Krenite u planinu a sa postovanjem”.
”Planina je ime dobila po bjelini kamena i po snijegovima koji se dugo zadrzavaju na njenim vrhovima cak do ljeta.Zime su izuzetno ostre i duge.Proljece stize tek u maju, ljeta su kratka i vec krajem jeseni snjegovi ponovo zatrpaju planinu.Zimi su nanosi i do 4m.Bjelasnica je vjetrovita planina i na njoj vjetrovi cesto pusu brzinom od preko 100km/h.Odlikuje se i niskim temparaturama.”
/Tekst iz knjige Planinarsko – Turisticki VODIC po planinama oko Sarajeva, autori Braco Babic i Drago Bozija/
Dom Mrtvljanski Stanari, baza kuraznih turnih skijasa
Stanari zimi su izazov za sve koji koji zele osjetiti cari turnog skijanja u bjelasnickom zaledju . Dugi niz godina su bili zimska baza Srednje fiskulturne skole iz Sarajeva.Tu smo provodili zimske kampove u trecoj i cetvrtoj godini skolovanja, u ambijentu nimalo slicnom onom mondenskom na Babinom Dolu, gdje Bjelasnica nikada ne pokaze svoju snagu, surovost i ljepotu.
