Wild maschrooms je engleski naziv za gljive koje rastu u sumi i ne razmnozavaju se vjestackim putem.
Vrganj/Boletus edulis
Gljive su najnerazumljivija i najpotcjenjenija divlja hrana.Procjene autora o broju vrsta gljive su razlicite, krecu se od 3000 do 7000.Izvjesno je da su stotine gljiva nepovratno nejestive uglavnom radi zilavosti, neprobavljivosti i ukusa.
Suncanica/Parasolka/Makrolepiota procera, sumska pohovana (pariska) snicla
Upotreba gljiva u ljudskoj ishrani mijenjala se kroz stoljeca u kolicini i vrsti a posebno u vrijeme kada su vazili religiozni tabui koji su zabranjivali da ih koriste oni koji nisu clanovi svecenicko-crkvenih krugova.Medjutim, potpuno je jasno da su iza tih zabrana postojali brojni “ovozemaljski” razlozi radi kojih su ih crkveni mocnici tabuizirali.
Trebalo bi biti luckast pa misliti da je prepoznavanje gljiva lak posao, kao sto je to prepoznavanje cvijeca.Kod gljiva raspoznavanje otezava cinjenica da one imaju nekoliko razlicitih karakteristika , pa tako i unutar jedne vrste moze da bude mnogo varijacija, u obliku, velicini i boji.
Amanita virosa/Andjeo smrti-otrovna
I pored toga sto je broj otrovnih gljiva uporedivo veoma mali, svaka od njih moze sliciti na 5-6 jestivih tipova a njihove vanzemaljske kvalitete nesumnjivo povecavaju interes a i strah od greske.Rastu brzo, na manje svijetlim mjestima.Mnoge od njih raastu na mrtvim ili umirucim ostatcima drugih biljki, ili jos gore-zivotinja.Njihov oblik nekada moze upucivati na slicnost sa nekim drugim organizmima, na korale, mozak, usi pa in a seksualne organe.
Nema sumnje da je prisutni osjecaj nelagodnosti, kada se o gljivama radi, proizvod uticaja kulture a i prehranbenih navika u okruzenju.Nakon svega mi konzumiramo ne malu kolicinu gljiva koje se uzgajaju vjestackim putem.U nekim dijelovima svijeta, Kina, Skandinavske zemlje, Mediteran i Kanada, naprimjer, je upotreba divljih gljiva u prehrambene svrhe veoma rasirena.
Gljive nemaju nekih specijalnih hranjivih vrijednosti ( mada sadrze vise proteina nego povrce i znatnu kolicinu Vitamina D) ali zato imaju nezamjenjive i intrigirajuce okuse i sokove radi cega vrijede ulozenog truda.
Vganj/Boletus badius
Ne postoje generalna pravila o tome kada i gdje se gljive mogu naci.Rastu u svim okruzenjima tokom cijele godine.Ipak, evo nekoliko uputstava na koja se moze racunati u potrazi za njima.Gljive su okarakterizirane kao vrsta koja nema svoj vlastiti hlorofil, i da ne mogu same da proizvedu vlastite karbohidrate.Zbog svega toga su primorane da zive na drugim biljkama, zivim ili mrtvim.
Svako zemljiste bogato korijenjem ili novo truliste , su pogodno mjesto za rast gljiva.Tereni u staroj sumi , kao i dobro uzgojen pasnjak, su jako pogodno tlo za gljive.Uz sve to, gljive ne koriste direktno svijetlo, bolje rastu u dijelovima sume bez jake svijetlosti , uz ograde, na sumskim krcevinama, uz sumske puteve, is l.
Coprinus disseminatus
Gljive takodjer vole toplotu i vlagu, klimu sa godinama koje zapocinju dugim lijepim ljetom, koje se nastavlja sa vlaznom i blagom jeseni, takve sredine su idealne za rast gljiva kao sto su jednako dobre i za mnoge vrste voca.Treba da je dobra ravnoteza izmedju na tlu prisutne svijetlosti, vlage i toplote, sto je za rast gljiva najvazniji uslov.Tokom vlaznih ljeta gljive se pojavljuju vise na sumskim cistinama; u suhim ljetima vise rastu u sjenci (hladu) na mjestima na kojim se zadrzava vlaga.
Neke gljive se pojavljuju vec sa proljecem, dok druge mogu da rastu tokom cijele zime.Ipak, najveci broj ih se pojavljuje kasno u ljeto a nestaju sa prvom pojavom mrazeva.
Vlazna jesen je raj za gljive a i gljivare.
To sto gljivu jede puz ili neka druga zivotinja, apsollutno ne znaci da ona nije otrovna za covjeka!!
