O Jahorini sa sjetom…

 

Dom “Mladost”-Vlasnistvo Sarajevskog Smucarskog Kluba, raj za djecu i omladinu!

Slike Jahorine iz Galerije tataratira.fotopic.net

Ovaj clanak je  je takodjer objavljen na www.dovla.net kao dio mog dopisivanja sa Vladimirom Pajicem nasim bivsim uspjesnim skijasem i podvodnim ribolovcem.

Dragi Paja , Najtoplije se zahvaljujem na prekrasnoj razglednici Jahorine, koju si mi (kao i svim drugim citaocima bloga Dovla) skoro poslao. Nedavno sam, preturajuci po papirima, pronašao gotovo istu, samo malo stariju.

Datum je gotovo nečitak, mogla bi to biti 51. ,52. ili 53. godina. Na njoj se, istina, ispred autobusa koje voze nenadmašni Corba i Colpa, uz uski, snijegom prepuni i krivudavi jahorinski put, tromo vuku kamioni Djemsovi, sa vitlom na karambolki. Kada se u snijegu zaglave, zakače sajlu za obližnje drvo i vitlom se sami izvuku iz snijega na put.


moj tata Adolf Dolfi

Ako im to ne podje za rukom, mi putnici uzimamo ruksake I skije, pa lagano, kroz mrak, pjesice putem prema Poljicama. Na Poljicama se razdvajamo, kuda koji, a nas trojicu brace ( Zeljko, Mirko i Vlatko) tata Dolfi  vodi na proplanak  Strelište ispod Hotela “Sator” u gornji dio nevelike kuće – brvnare porodice Nikole Obucine, pred kojom nas docekuje  baba Trifkusa sa fenjerom u ruci, obucena u predivnu, snijezno bijelu i vezom ukrasenu nocnu kosulju. Nikola Obucina je jos iz perioda pred II Svijetski rat prijatelj sa mojom bakom Anom i deda Cjetko koji su u to vrijeme u zakupu imali Hotel “Romanija”.

Dom “Mladost” – Potpuno zanemaren i napusten vec vise od 15 godina

Prica je drugačija  I radi toga što se na njoj, pored dragih imena koje si naveo, nalaze i braća Lučići sa Trebevica-Pero, Mica, Rade zvani “Pekar”, Paja i Miroslav zvani “Beban”, Kemo Nikšic, Ibro Slipicevic, Vladan Susnjar, Hasecic Ragiban, Alihodic Naser, Osman Hadzic-Osmica, Radoslav Dzodzo, Borko Dzulepa, Eduard Edo Frimel, Jaroslav Frimel, Gordana Frimel, Smajo, silni Jažići – teško pobjedivi trkači, Saša Novak, Aco Boskovic, Kemo Niksic, Kemo i Ibro Slipicevic, Ugljesa Cvijetic-“Bomba”, Muhamed Krivosic – Krivi, Šaćir Drinjak, Boban Ilic, Slobodan Zalica, Josip Dabo, Ajdin Pašović,Jusuf Pasovic, Slobodan Kures, Dusan Cerovic, Vladimir Ilic, Savo Golubović, Pero Aksentic. Krunoslav Silic-Silja, Zvonko Milicevic, Sefket Hajdarevic-Hajdar , Jakica Kamenjašević, Mirko Kamenjasevic, Jovan Jovanovic, Kiko Zagorac, Braco Kablar, Darko Rudic, Zvonko Milicevic, Jovo Dimitrijevic, Miso Knezevic, Mirko Kovacevic operator na ski liftu, Miloš Janjic sa sinovima, moj otac Adolf-Dolfi Slokar, moja dva brata Mirko i Zeljko Slokar, Slavenko Badjura, Srecko Hadziabdic, Slavko Malec, Drago Bozija,  braca Neno i Dejan Gasic, njihova sestra Ubavka i otac Slobodan i još mnogo njih, sunčaju se oko Doma “Mladost” ili stoje uz  sank  gdje su i Slavko Krišto (upravnik) I Gale, pricajuci viceve i uz glasan smijeh  piju “jahorince” (sok od narandje sa konjakom “Zvecevo”).

Dom Mladost i ski lift su izgradili volonteri Sarajevskog smucarskog kluba
Dom Mladost i ski lift su izgradili volonteri Sarajevskog smucarskog kluba

Pred domom, Ante bagerista se sprema za noćno čišćenje puta. Od kako je on angažovan, zimski izlasci na Jahorinu više nisu podvig.Na ski liftu, izgradjenom dobrovoljnim radom članova Sarajevskog Smučarskog Kluba, Mirko Kovacevic dodaje sidra ne baš brojnim skijašima.

Nakon što se izvuku na vrh “Rajske doline”, skijaju u širokim kristijanijama po neutabanom snijegu, nimalo nervozni što mašinama nije sabijen u “beton”.Sa vrha Rajske spušta se Ivica Matijic, skačući I zabacujući repove lijevo pa desno. Neko bi mu se i nasmijao, ne znajući da će to za desetljeće postati veoma moderan skijaški stil “skocna kristijanija”.

Neno, Zvonko i Hajdar
Neno Gasic , Zvonko Milicevic i Sefket Hajdarevic Hajdar

Hajdarevic Sefket-Hajdar

Nasa bivsa kuca u Rajskoj dolini

Na Cvijanovoj žičari imam privilegiju da me on , kao malenog četverogodišnjaka, podiže u stolicu koja me vuče na vrh, potom me Mile ili Milenko Golijanin – Dzigo na vrhu skida sa stolice, a ja kosim smukom presječem Šator I nakon par zavoja ubrzo opet stanem u red. Uvijek je bio neko zanimljiv, nerijetko Aleksandar Rankovic, Koca Popovic…Kasnije, već kao studenti, naveče iako umorni, odlazimo u obilazak objekata. Noć je vedra, ne trebaju nam baterije.

U “Šatoru” Daidža drži bank sa pričama od prije rata. Kao, kakva je sve gospoda dolazila u Hotel “ Romanija” dok je bio u zakupu moje bake Ane i dede Cvijetka (Florijana) Slokar.U Domu “Partizan”, upravnik Paja Djokanović I njegova supruga Jovanka dočekuju goste srdačno I sa osmijehom, nudeći konak. U maloj kamin sali, Pero Ristić-Ćoškar, peče rostilj I sipa dobre rakije.

Smucarske legende : Jovan Jankelic - Baja
Dr.Jovan Jankelic Baja

Hotel “Sator”

 Hoteli “Jahorina” (izgorio) i “Bistrica”

Penjemo se u Dom “Mladost” gdje je upravnik dobrodusni i uvijek nasmijani   Slavko Kristo , da sa  dezurnim organizatorima takmičenja: Josipo Dabo, Milenko Bobar (Zika), Dambo, Dubravko  Simunic-Dubi, Hajdar,Krivosic Muhamed Krivi, Ragiban, Jusuf Pašović, Zvonko Miletice, Braco Miholjevic-Djurko, Slobodano Kureše, Vojo Tošić, Dusan Cerovic, Vlado Ilic( Nepoznanik), Miroslav Goreta, Stojan Granzov, Branko Arevski, ……. popričamo koju ili da pogledamo koga to ima u Disko klubu .
jahorina-olimpijska-staza-za-slalom.jpgJahorinski slalom za vrijeme ZOI ’84.

U neizbjeznoj posjeti kod Krivosica, Jasna  po ko zna koji put iznosi tanjur dobre meze a Krivi sipa rakije i sa žaljenjem konstatuje da je još rano da se ide. U Hotelu “Jahorina”, Rajko Lukic drži nivo usluga i gostiju. Raja plešu uz zvuke klavira, mi popijemo po piće i uskoro krećemo, opet pored “Partizana”, onako bez baterije, ka “Šatoru”. Nekako cemo se ispricati Damiru Liscu (Lisac Damir) sto ove veceri nismo navratili u Vilu “Bistrica”. Poslije Damira Vilu “Bistrica” drzala su dva moja zaista dobra prijatelja iz mladih dana, Kenan – Keli Sahinagic i Ognjen- Ogi Nikolic.

Sutra će biti vedar dan, valja odmoriti noge za skijanje. Profesori Baja Jankelic, Emil Novak, Slavko Podkubovsek, Vladimir Peleksic Keke, Djoko Najsteter, Ismet Kaljanac, Drago Kovac, Ljubisa Zecevic i dr. , ne vole kada studenti kasno legnu  jer je zamor  najcesći uzrok smučarskim povredama.

Rusevine Hotela “Jahorina”

Prekosutra se kurs skijanja završava, vraćamo se na skijama preko Trebevića, pa niz Širokaču na Principov most. Ja cu ostati koji dan kod bake i djeda u domu na Brusu. I ja bih, da sam bio na tvom mjestu, za spuštanje na skijama do Pala izabrao Čigija, znajući da je na skijama veoma stabilan. Vozio je razmaknutim nogama i tako dobio jedan od svojih brojnih nadimaka – “Šina”. A za Cvijana me puno toga veže jer me je redovno posjećivao za vrijeme mog rada na Jahorini 1985.-1992.godine. Uvijek sa flašom dobre šljive i komadom pečenice.

Vladimir Pajic - Paja SK
Vladimir Pajic – Paja SK “Bosna”,
Ivica Matijic SK
Ivica Matijic SK “Bosna”

Sa simpatijama se sjetim našeg razgovora za vrijeme održavanja Svearmijskog prvenstva u smučanju na Jahorini 1980.godine. Organizator Smučarski savez BiH pa imamo kancelariju u jednoj od kasarni pored Hotela “JNA”. Radi skraćenog programa, odlučimo da sudije podijelimo u dvije grupe, od kojih će prva suduti (i naplatiti) prvog dana takmičenja, a ona druga, drugog dana takmičenja.

Po zavrsetku takmicenja prvog dana, dolazi Cvijan u kancelariju punu ljudi i pita me: “Gdje ja sudim sutra?” Ja mu odgovorim da, ako je radio danas, sutra ne radi jer radi druga grupa. On će na to meni, da ga samo ja čujem, “A , je li te ta druga grupa podizala u stolicu žičare ili ja?”

Pogled prema Praci

 

 

 

Prošlog ljeta sam bio u Vankuveru u posjeti braći Gašic. Dijeli nas 1200 km dobrog puta, koji predjemo za 10 do 12 sati. Dobro su, što se da vidjeti i sa slike koju ti šaljem. Mislio sam da bi ZOI 2010. koje se održavaju u Vankuveru, mogle biti dobra prilika da se sretnemo. No, prije nekoliko dana, pročitah kako je VANOK (Organizacioni Komitet Igara), odlučio da 25000 volontera sakupi tako, što će od svih onih koji dolaze sa lokacija izvan šireg područja Vankuvera, zatražiti da sami obezbijede smještaj. Isti kriterij će važiti i za one koji iz Vankuvera žele volontirati na Whistleru.

BiH Smucarska legenda : Aleksandar Aco Boskovic
BiH Smucarska legenda : Aleksandar Aco Boskovic



Nedad Gasic, Vlatko Slokar, Dejan Gasic
Nedad Gasic, Vlatko Slokar, Dejan Gasic

Nenad, Vlatko i Dejan Gasic

Dejan Gasic
Dejan Gasic

Vlatko kao 4.godisnjak na podrezanim skijama od finske breze, sa koznim vezom i metalnim “bindugama”
tata i nas trojica na Jahorini

 

 

 

 

 

Tata Dolfi, Mirko, Vlatko i Zeljko Slokar ispred Doma “Partizan” na Jahorini

Zahvaljujem se Dr.Sveti Gaćinoviću na podsjećanju na mog pokojnog oca Dolfija.Srdačno te pozdravljam, smukeru,     Vlatko

Adolf – Dolfi i Mirko Slokar na Jahorini negdje 62.-65. kada je tata slavio  30 godisnjicu bavljenja takmicarskim skijanjem.

ps. Šaljem ti i nekoliko slika a i informaciju da, za one koji to nemaju, objavljujem u nastavcima knjigu Bore Radosavljevića “Tragom smučarske staze “, koja je štampana povodom 55 godina Sarajevskog smučarskog kluba, na websitu http://www.bihski.com

tata i ja na Jahorini

Tata i ja na Rajskim vratima, na Jahorini

nasi roditelji, Ljubica Curcic i Adolf, Dolfi Slokar u setnji ulicama Sarajeva pred II Svijetski rat, 1939.


Deda Florijan-Cvjetko i baka Ana Slokar u Sarajevu pred II Svijetski rat


Tata Dolfi i ja na Jahorini 1953.

 

Skijaske sudije na cilju staze Olimpijskog VSL u Skocinama na Jahorini: s lijeva na desno Vojo Tosic, Safet Lakovic, Miodrag Perovic, Vlatko Slokar, Milivoje Nikolic i Hazim Ribic

Vlatko i Nenad Gasic
Vlatko i Nenad Gasic

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prenosim  jedan od komentara na clanak :

 

Sveto Gacinovic, Friday, 14. December 2007, u 14:16 CET

Dragi Vlatko,

Nema na cemu da se zahvaljujes. Svi, ama bas svi koji su dolazili na Jahorinu, a ne samo skijasi, znali su za Tvog oca. Zvali smo ga prosto Dolfi, a mislim da mu je “zvanican” naziv bio “Jahorinski Dolfi”. Sa njim sam, kao klinac, upoznao Jahorinu uzduz i poprijeko, od Vrhprace sa jedne strane do Crne Rijeke sa druge strane planine. Valjalo se naskijati, nahodati i “napenjati”. Cvijanova zica, tek pustena u pogon, nije tamo “dobacivala”!Mnogo pozdrava,
Sveto

2 thoughts on “O Jahorini sa sjetom…

    1. Ne znam kako mi je promakao ovaj tvoj komentar. Da, sa suzom u oku jer mnogih od tih ljudi vise nema. Ja sam, sticajem okolnosti bio u Sarajevu kada je umro Slavko Kristo, dugogodisnji upravnik Doma “Mladost”. Na sahrani, koja je obavljena na starom groblju ispod Stupske petlje, bilo je puno ljudi iz skijanja.

      Pozdravljam Te Vuce, Vlatko

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s