Zemlja dabrova

Kao nekadašnji s a r a j l i j a  imam privilegiju da stanujem u neposrednoj blizini Donaukanal-a u Beču.

/Od 1875 godine, zahvaljujući tadašnjim gradonačelnicima i gradskim arhitektama od rijeke Dunav je napravljen novi rukavac koji protiče kroz devetnaesti, dvadeseti, prvi, treći i drugi kvart, popularni Bezirk, sve dok se na granici drugog i jedanestog bezirka ponovo ne ulije  u Dunav./

Ovu gradsku rijeku-kanal, (spašava grad od poplave) još zovu „Wiener Wasser“ ili „Wiener Arm“ dok se naziv „Kleine Donau“ nije održao.

Voda koja protiče kroz samo srce grada je sastavni dio t.zv.  pluća grada i postaje sve popularniji bečki region. Često vidim ribare kako pecaju šarane i druge kapitalce.Preko noći, niču nove kafane, umjetnici su sve mnogobrojniji, nešto ko Montmartre u Parizu…

Na obalama uz kanal, cvjeta rekreacija.

Nedavno su se u kanalu pojavili dabrovi.

Ne bih ja to ni znao da dabrovi ne ostavljaju tragove nakon svog burnog noćnog života.

Pojedoše nam stabla.

Postali smo „Zemlja dabrova.“

Ciao-bao! Z.M.