Susret sa bracom Gasic, istinskim BiH skijaskim legendama..

 
Proteklog vikenda (petak 18.05. do utorka ,22.05.2008.), moja supruga Slavica i ja  smo isli na izlet u Vankuver.

Bilo je veoma lijepo voziti se udobnim autom 1200 km, koliko nas St.Albert dijeli od Vankuvera, sve kroz prelijepe kanadske pejzaze pune rijeka, jezera, sume i divljaci. Najljepsi je dio puta koji prolazi kroz Nacionalni park “Jasper”.Istoimeni gradic i skijaliste iznad njega nude lijepu zimsku zabavu turistima iz svih djelova Kanade.

Turisti slobodno i bez bojazni iz neposredne blizine slikaju stada jelena i srna, ponekog usamljenog mrkog medvjeda, kojota  ili lisicu. Divokoze bijele boje su vam gotovo na domak ruke, kao da zele da ih neko pomiluje po ostroj cekinjastoj dlaci.

Nas cilj Vankuver, je uvijek jednako lijep. Istina, vide se sve nova i nova lijepa mijesta, zgrade, izlozi i uredjeni trgovi.Trenutno se kroz centar grada prokopava linija kojom ce se, iz sjevera prema jugu i istoka prema zapadu, gradjani voziti famoznim “skay trainom ” – nebeskim vozom bez vozaca, koji se krece visoko iznad zemlje na betonskoj konstrukciji koja po ulasku u centar grada ulazi u podzemni krak, kojim ce, kada radovi budu zavrseni, dolaziti i do aerodroma.

Nikako se ne moze reci da je ta lijepa slika rezultat uljepsavanja grada koji ce biti domacin Zimskim Olimpijskim Igrama 2010. godine.Ljepota i cistoca su u ovom gradu Britis Kolumbije, standard kojim se neborjeno puta popeo na vrh liste gradova u kojim je zivot najugodniji.

Da nas zelja mine, sa nasim domacinima i prijateljima, Nadom i Nenadom Gasic smo, uprkos kisi koja je tog dana nemilosrdno padala, otisli do malog obliznjeg mjesta Stivstona, na obali Pacifickog okeana, bas na uscu rijeke Frejzer u Pacifik.

Nakon obaveznog rucka od morskih plodova i mesa ribe Halibut, obisli smo luku i divili se ulovu koji je izlozen na prodaju na palubama malih ribarskih brodica. Tu se gotovo uvijek moze kupiti dobra riba (pretezno salmon-losos), skampi i hobotnice.

Zadnjeg dana (nedelja), posjetili smo mog dobrog prijatelja iz mladih dana, dobrog plivaca i covjeka, Iliju Lukica a potom sa nasim domacinima, bracnim parom Gasic, otisli u posjetu Tanji i Dejanu Gasic.

Obojica brace su nekadasnji bosansko-hercegovacki skijaski asovi, za kojim ni malo nije zaostajala ni njihova sestra Ubavka, koja takodjer zivi u Kanadi. Ucesce porodice Gasic u visokim dometima naseg skijanja, koji su rezultirali besmrtnom titulom domacina Zimskih Olimpijskih Igara, je nemjerljivo.

Svi su zapocinjali u Sarajevskom Smucarskom Klubu i u njemu zavrsavali uspjesne takmicarske karijere. Njihova imena su dio kratkog spiska onih nasih skijasa ciji rezultati nece tako skoro biti dosegnuti. Nenad je u dva mandata obavljao duznost predsjednika Zbora smucarskih ucitelja i trenera Smucarskog saveza Bosne i Hercegovine.

Prijateljstvo nasih oceva , Slobodana Gasica i Adolfa Slokara ,strastvenih zazljubljenika u Jahorinu i skijanje ,bilo je dobar osnov i za nase druzenje jos od ranog djetinjstva. O skijaskim rezultatima Dejana, Nenada i Ubavke Gasic necemo mnogo jer se mogu procitati i u knjizi autora Bore Radosavljevica, napisanoj povodom 55.godina Sarajevskog Smucarskog Kluba (SSK) – “Tragom smucarske staze “, koju objavljujemo u nastavcima.

Nenad tvrdi da ta faktografija naseg skijanja ne sadrzi svaku od njegovih 13 titula prvaka na Prvenstvima BiH, dok mi Dejan sa ponosom pokazuje desetak pari skija u sportskom dijelu prizemlja njihove vankuverske kuce.

Dejan je jedan od tri nasa najtrofejnija skijasa svih vremena, cija rano zavrsena sportska karijera je i danas slicna sudbini mladih bos.herc. talentovanih skijasa koji se radi opste neimastine i nerazumijevanja oprastaju od skijanja u godinama koje bi im trebale donijeti sportsku slavu.

Dejan je sa nedavno preminulim nasim velikim prijateljem Bobom Sarencem bio veoma uspjesan i u prodaji sportske opreme a posebno skija fabrike “Elan”. Sarenac mi je svojevremeno rekao da su jedne od godina neposredno pred ZOI ’84. u Sarajevu, prodali rekordnih 30.000 pari skija.

Gasici, naravno da su svi od reda skijasi, skijaju na obliznjoj, po ljepoti i grandioznosti nenadmasnoj planini Whistler, koja ce se za vrijeme ZOI 2010. godine i definitivno proslaviti kao jedan od najboljih skijaskih prostora na svijetu.

Ljetna ponuda ove planine (od Vankuvera udaljena 150 km perfektnog puta), koja na trzistu nastupa zajedno sa oblilznjim susjedom Black Combom, je bolja i profitabilnija od zimske.

Upravo se gradi gondola koja ce povezivati vrhove ove dvije planine, koja ce imati najduzi provjes izmedju stubova a kretati se na visini od 400 m iznad tla. Nisu za podcijeniti ni skijalista koja se nalaze iznad grada, Graus i Cypress. U ovom drugom ce se odrzati olimpijska takmicenja u snowboardu.

Sve u svemu ,nasa posjeta Vankuveru napunila nam je duse, sto ljepotom grada i krajolika, sto toplotom susreta sa dragim prijateljima.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s