Bjelasnica – Bjela…sa Arturom Takacem

Artura Takaca (pok.) je ovaj pogled na Bjelasnicu asocirao na planinu Whistler , kod Vankuvera (KAN), na kojoj ce se odrzati smucarska takmicenja ZOI 2010.

Na njemu  se na isti nacin, siroke snijezno bjele staze spustaju niz prosjeke u tamnoj crnogoricnoj sumi, samo na mnogo visocijoj i siroj terenskoj podlozi.Rekao mi je to jednom prilikom 2002. dok smo se automobilom penjali prema Babinom Dolu.Volio je skijanje neizmjerno, sto ga je kostalo i zivota.U kasnoj zivotnoj dobi je skijajuci zalutao  u magli na Kopaoniku i zavrsio onako kako je mozda i prizeljkivao, na skijama.Tijelo su mu nasli tek slijedece godine, daleko od urbanog dijela ski centra.

Iste te godine (februara 2002.), putovao sam u oba pravca  avionom sa Atrurom Takacem u Salt Lake City – USA, na  Zimske Olimpijske  Igre i naravno, ispricali se o vremenu kandidature, priprema i odrzavanja Zimskih Olimpijskih Igara 1984. u Sarajevu, u kojim je njegova uloga u svim fazama bila veoma znacajna.

Nova generacija sarajevskih boardera i skijasa  se Bjelasnici   divi, reklo bi se , bez ustrucavanja i bezgranicno, iz svih mogucih uglova posmatranja, iz neposredne blizine sa Babinog Dola, sa vrha kod Opservatorije  ali i iz drugih perspektiva.

Iako tehnicki nesavrsenu i kao skijaliste neopremljenu i razvojno zapustenu, vole je bez rezerve i tepaju joj zovuci je “Bjela”. A i jeste na vrhu bijela i  kada  je u njenom podnozju vec odavno pocelo  proljece.

Ja je volim gledati kao jednu cjelinu, zajedno sa Igmanom.Onda znam kolika  je rijetkost imati na domak gradu planine pokrivene crnogoricnom sumom, na kojim se moze ugodno upraznjavati alpsko skijanje i smucarsko trcanje. Ne znam koliko mladi sada znaju da je Veliko Polje na Igmanu sa lokalitetom Mraziste, svojevrsna klimatska mikrolokacija na kojoj  su zabiljezene ekstremno niske temparature.

Kada bi se to moglo, bilo bi divno ponovo slusati price Veljke Trifkovica, inzinjera sumarstva i bivseg direktora Sumskog preduzeca “Sipad-Hadzici”,  jer niko kao on nije znao tako lijepo da prica samo o vrstama drveca koje rastu na Igmanu. Jednom sam to slusao i nikada necu zaboraviti.

Ove prelijepe slike snimio je i nesebicno ih ustupio  ovom websitu administrator bosansko-hercegovackog ski portala www.bhski.ba ,gospodin  Mirsad Tufo <tufo1968@bih.net.ba>, i ja mu se  toplo zahvaljujem.

Bilo bi izvanredno kada bi se mogli na internet prebaciti svi predivni snimci Bjelasnice koje posjeduje Drago Bozija, strastveni hodac, turni skijas i njen postovatelj.

U Sarajevu je i vjerujem da jos uvijek izlazi na njene terene.Pa i price Voje Tomica, prvog direktora Ski centra Bjelasnica, mog prijatelja i kolege.

Na posveti knjige koju mi je poklonio Drago Bozija i iz koje vadim donji tekst, iznad njegovog potpisa pise: “Krenite u planinu a sa postovanjem”.

“Planina je ime dobila po bjelini kamena i po snijegovima koji se dugo zadrzavaju na njenim vrhovima cak do ljeta.Zime su izuzetno ostre i duge.Proljece stize tek u maju, ljeta su kratka i vec krajem jeseni snjegovi ponovo zatrpaju planinu.Zimi su nanosi i do 4m. Bjelasnica je vjetrovita planina i na njoj vjetrovi cesto pusu brzinom od preko 100km/h. Odlikuje se i niskim temparaturama.”

/Tekst iz knjige Planinarsko – Turisticki VODIC po planinama oko Sarajeva, autori Braco Babic i Drago Bozija/

Dom Mrtvljanski Stanari, baza kuraznih turnih skijasa

Stanari zimi su izazov za sve koji  koji zele osjetiti cari turnog skijanja u bjelasnickom zaledju . Dugi niz godina su bili zimska baza Srednje  fiskulturne skole iz Sarajeva.Tu smo provodili zimske kampove u trecoj i cetvrtoj godini skolovanja, u ambijentu  nimalo slicnom onom mondenskom na Babinom Dolu, gdje Bjelasnica nikada ne pokaze svoju snagu, surovost i ljepotu.