Gljive i metali

Izvor:Eureka Science News

B. NOVAK, 1998: Učinkovitost endomikorize na neke povrtne kulture, Poljoprivredna znanstvena smotra:63-4.   Datum objave: 02.11.2009

Nedavno je u Španjolskoj provedeno zanimljivo istraživanje koje će biti od koristi svim gljivarima i ljubiteljima gljiva. Ukoliko volite uživati u zdravim blagodatima koje vam one nude, u nastavku pročitajte koje gljive akumuliraju najviše teških metala.

Istraživački tim sa Sveučilišta u Castilla-La Manchi analizirao je 12 vrsta gljiva sakupljenih sa nezagađenih prirodnih područja i testirao ih na prisustvo teških metala. “Cilj istraživanja bio je otkriti postoji li povezanost koncetracije određenih teških metala s gljivama na osnovu tri čimbenika: tipu supstrata, području proučavanja i vrsti gljiva”, pojasnio je Juan Antonio Campos, glavni autor studije.

100 uzoraka 12 vrsta gljiva analizirano je na prisustvo olova (Pb), neodimija (Nd), torija (Th) i uranija (U). Proučavane gljive pripadaju skupinama jestivih i nejestivih gljiva sakupljenih s nekontaminiranih lokacija (šumska područja koja uključuju sastojine hrasta crnike (Quercus ilex), hrasta oštrike (Quercus coccifera), pirenejskog hrasta (Quercus pyrenaica), bora (Pinus sylvestris) i bušina (rod Cistus)) u španjolskoj provinciji Ciudad Real.

Rezultati studije objavljeni su u časopisu Biometals, a otkrivaju da postoje “značajne količine” četiriju metala u svih istraživanih vrsta. Također je otkriveno da, ovisno o vrsti gljive, postoje značajne razlike u kapacitetu akumuliranja teških metala.

Analiza teških metala (koji za ljude mogu biti toksični) provedena je pomoću rendgenske fluorescencijske spektrometrije, tehnike koja omogućuje detekciju sastava nekog uzorka pomoću X-zraka.

Tricholoma ustaloides-nejestiva

Najviše vrijednosti neodimija (7.1 mikrograma po gramu) i olova (4.86 µg/g) otkrivene su u gljive lisičarke (Cantharellus cibarius), često korištene u prehrani diljem Europe. Gljiva raste u sjeni hrasta lužnjaka (Quercus robur), plutnjaka (Quercus suber) i crnike. Pripada skupini gljiva koje žive u ektomikorizi – simbiozi gljiva s korijenjem biljaka pri čemu hife micelija gljive izvana obavijaju korijenje stvarajući tako vrstu “omotača”, te su u direktnom kontaktu s mineralnim česticama iz tla.

Tricholoma ustaloides-nejestiva

Torij (3.63 µg/g) i uranij (4.13 µg/g) najviše su se akumulirali u sumporače (Hypholoma fasciculare), unatoč činjenici da ta vrsta “živi na panjevima i drveću koje je palo na tlo te nije u direktnom kontaktu s mineralnim tvarima u tlu”.

Znanstvenici nisu otkrili značajne razlike u količini metala u gljiva sakupljenih na različitim vrstama supstrata, staništa i lokacija. Jedinu iznimku čini torij, koji se više akumulira u gljiva koje rastu na drvetu (poput sumporače i plamenke (Gymnopilus spectabilis) od onih koje imaju direktan kontakt s organskim tvarima u tlu (poput vrsta Tricoloma ustaloides i Pisolithus arrhizus).

Tricholoma ustaloides-nejestiva