Snijezne avanture na Celini-Trebevic, 60.tih…

skije i stapoviMeliha Oručević-Vlatković: Zimovanja sa DTV “Partizan” Sarajevo Preuzeto sa bloga http://www.dovla.net

U periodu kad obilježavamo 29-godišnjicu nama tako dragih i nezaboravnih XIV ZOI 84, ne bi bilo loše, u cilju informisanja mladjih generacija, podsjetiti se i na manje poznata sarajevska skijališta šezdesetih, gdje su mnogi sarajevski mališani stekli prva skijaška iskustva i postali doživotni zaljubljenici tog predivnog sporta.
skije_u_nizuNedostatak adekvatne skijaške infrastrukture i opreme, nadoknadjivan je neumornim radom entuzijasta i njihovom odlučnošću da organizuju i okupe mlade naraštaje, te da im osmisle i uljepšaju njihovo odrastanje. Iz ličnog iskustva mi je poznato, da ni skijanja na najpoznatijim i najljepšim padinama sjeverne Amerike, uz pomoć najsavremenijih dostignuća tehnologije, ne mogu zasjeniti ljepotu i intenzitet emocija sa zimovanja u društvu svojih vršnjaka i naših prvih skijaških pokušaja, omogućenih organizacionim naporima DTV Partizan Sarajevo, sa sjedištem u FIS-u.
gondola3Kako evocirati neizbrisive uspomene na organizovana zimovanja i skijanje na padinama Čeline, planine udaljene desetak km od Trebevića na putu prema Jahorini, a uspjeti u pokušaju da se dočara osjećanje neopisive sreće njenih učesnika, što će polovicu zimskog školskog raspusta, provesti van Sarajeva, utonulog u smog i maglu? Učenicima osnovne škole je još uvijek bilo teško razumjeti razloge, zbog kojih dvanaestak minuta vožnje sarajevskom žičarom, otkriva suncem obasjane snježne padine Trebevića, nevidljive iz voljenog grada. Kao da su se sa prvim udisajima čistog i oštrog planinskog zraka, širom otvarale nježne dječije duše za sve blagodeti i ljepote okolne prirode, a zatvorile za sve što je u suprotnosti s tim. Zaiskrili bi odsjaji sreće i radosti u razdraganim dječijim pogledima, prolamao se neobuzdan smijeh vragolana spremnih na svakojake šale. Svi su se ujedinili u zajedničkoj želji da nauče skijati i da se što ljepše provedu za tih 7 dana, neograničenog uživanja u čarima zimskih radosti.

Po silasku sa Trebevićke žičare, pješačili smo do planinarskog doma na Čelini. Pod težinom pozamašnih ruksaka, naša sitna tijela su teturala gazeći po dubokom snijegu, podsjećajući na nekontrolisana tijela ljudi sa “čašicom vise”, najomiljenijeg eliksira zaborava. Noge smo jedva pokretali zbog neprilagodjene težine i veličine gojzerica našem uzrastu. Osjećajući se važno, kao da smo učesnici čuvenog Igmanskog marša, zavidnu visinu morala, nephodnu u takvim situacijama, održavali smo pjevajući popularne pjesme, a najdraža i najprimjerenija je bila pjesma Vede Hamšića “Četiri mladića idu s Trebevića”. Usput smo, ne gubeći vrijeme, krišom tražili lik nepoznat(e)og, ali na izgled simpatičn(e)og djevojčice/dječaka, uz koj(u)eg će skijanje biti još interesantnije, a impresije sa tog zimovanja još upečatljivije.
sisarike2DTV Partizan je obezbjedjivao štapove i drvene skije bez kantni, sa kožnim kajševima oko gojzerica, a ko je imao sreće i sa tankim metalnim vezovima oko peta. Na vrh velike padine smo se peli na skijama bez ski-liftova, uz pomoć nejednakih drvenih štapova, nerijetko i bez krplji, praveći sami staze u nedostatku mašina za tu svrhu, uz pjesmu, šalu i razdraganu ciku. Tehnološki nedostaci nisu nas obeshrabrivali, zahvaljujući ushićenju željno iščekivanog spusta snova, u čuvenom položaju “jaje”. Gotovo religiozno smo priželjkivali izostanak problema sa skijama, jer bi rezultat bio sramno budjenje iz neodsanjanog sna, sa glavom u dubokom snijegu i što je najstrašnije, uz mogući podsmijeh, dragog nam lika sa nestašnim plavim čuperkom. Zbog toga smo sa mnogo više interesa slušali, o inače za djecu dosadnoj temi, vrstama i načinu podmazivanja skija.
Iako se sa raspoloživim skijama najbezbjednije plužno okretalo, mi smo odvažno pokušavali i naše prve “kristijanije”, što se obično završavalo sa okusom kristalno čistog snijega u ustima, uz salve dječijeg smijeha. Zbog nepostojanja vodo-otporne i tople odjeće, gotovo redovno smo bili mokri do kože, ali se odjeća brzo sušila pored peći na ugalj. Sve što smo imali, oblačili smo na sebe u slojevima, pa nerijetko ne bi imali što obući, dok nam se sva odjeća, uključujući i pidjame, ne osuši. Ljepotu trenutaka provedenih na suncem obasjanim padinama Čeline, uz dijamantsko blještavilo visokih borova i jela, okićenih figuricama najrazličitijih oblika od snijega i leda, u društvu veselih i bezbrižnih vršnjaka, pod nadzorom divnih vaspitača i instruktora skijanja, mogu dočarati samo čuvenom scenom iz filma “Titanic”, sa poznatim uzvikom glavnog junaka sa ivice pramca broda: “Ja sam kralj”.

FIS world cup cross country, 4x10km men, Sjusjoen (NOR)Impresivnost tog filmskog kadra, personificira neopisivu sreću, ljepotu i radost življenja, kao i vjeru u budućnost. Slično smo se i mi osjećali, stičući naša prva skijaška iskustva, veoma motivisani za napredovanjem i što boljim plasmanom na završnom takmičenju i vjerujući da ćemo sa boljim skijama, odvoziti svoje sanjane slalome. Mnogi su i ovjekovječili u svojim dnevnim zabilješkama, najljepše uspomene sa suncem obasjanih staza, večernjih priredbi, maskenbala, plesova i kvizova znanja, koje su učesnici zimovanja sami organizovali i u kojima su aktivno učestvovali.

Tako će zimovanja na padinama Čeline i skijanje pod zaslijepljujućim blještavilom planinskog sunca na lepršavom bijelom pršiću, bez brila i naočala, ostati za mnoge sarajevske mališane, medju najljepšim uspomenama sretnog djetinjstva.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.