Prvi turno mačići po Vlašiću ili prvo turno skijanje 2013/14 – VIDEO

r3  Tekst, foto i video: Nenad Rajić

Stara narodna poslovica kaže da se ‘Prvi mačići u vodu bacaju’.

 

 

Stara narodna poslovica kaže da se ‘Prvi mačići u vodu bacaju’. Međutim, nadao sam se da će za našu prvu ovosezonsku turu turno skijanja po Vlašiću vrijediti druga poslovica koja kaze ‘Tko rano rani dvije sreće grabi’. I zaista, ne samo dvije nego stotinu, kako reče Gordan. Sunce cijeli dan, čist zrak, veličanstvena vlašička prostranstva pod snijegom, duboki, prhki, suhi snijeg, prekrasan pogled na sve strane svijeta, čak do Cincara i Vitoroga, krasno društvo, zezancija i smijeh čitav dan. To bi mogao biti sažetak dana provedenog na Vlašiću, ali bih dodao i Čupinu antologijsku misao ‘Bože mili, ja ljepote’, koja ipak najbolje opisuje tu krasotu koja je tik iznad naših glava, tik iznad debelog sloja magle i smoga koja guši čitavu Lašvansku dolinu već dosta dana.

A da će tako biti odmah smo se ponadali kada smo napustili magleno-smogovski sloj iznad Travnika na putu za Galicu. Sivo bijeli krajolik sa karakterističnom crtom ceste za Galicu koja presijeca padine Vlašića, upotpunjen je prekrasnim plavetnilom neba bez oblačka, uz pogled na moćne Devečanske stijene na kojima su se pri vrhu igralo nekoliko oblačaka, tankih i prozirnih, da ne bi puno remetili plavetnilo neba, ali da bi i dalo dozu potrebne mističnosti krajoliku i našem pogledu. Ne mogavši odoljeti izazovu, zaustavili smo se da ovjekovječimo taj trenutak u vječnosti i da upijemo prijeko potrebnu sjedinjenost sa majkom prirodom, poštujući njeno savršenstvo u kreaciji.

Na Galici nas prekrasna bjelina opčinjava. Zrake sunca se odbijaju sa bezbrojnih snježnih kristalića čineći nestvarnu igru u našim očima svakim pomjeranjem glave. Duboki snijeg predstavlja pravu mogućnost za testiranje naše snage i vještine dok idemo nepostojećim putem prema Devečanima i Šantiću. Nailazimo i na dosta visoke smetove snijega, što pokazuje svu jačinu vjetra koja je vladala ovim prostorima u prošlim danima.

Naš današnji cilj je posjetiti jedan od najljepših vlašičkih vrhova, vrh Pavo, visok samo sitnih 1.807 km, ali prekrasno obilježen i označen piramidom i planinarskim oznakama od strane naših prijatelja avanturista, imenjaka Babanovca. Već smo mi bili u posjeti kod njega, ali smo čuli da se posebno veseli posjeti kada padne prvi snijeg. Onda je posebno veseo i svojim gostima podari prekrasno vrijeme i pogled do u beskraj.

Dok smo mu se približavali poslije raskrsnice ispod Devečana za Šantić, bio je sakriven paperjastim oblacima, kao da je pokriven debelim jorganom. Još je spavao. Smijemo li ga probuditi, mučilo nas je. Ali kada smo mu došli pod noge, kroz udolinu poznatog katuna, polako je počeo da se budi, da se umiva i rastjeruje koprenu oko sebe, kao da želi da kaže da dođemo, da je spreman da nas primi na svoja ramena.

Ne treba zaboraviti naglasiti i ljepotu vlašičkih padina i ostalih vrhova koji su bljesnuli kada smo se uspeli na sedlo između vrhova Pave i Čave, posebno najstarijeg vlašičaka Paljenika, sa poznatim relejom na njegovim plećima, koji je totalno okovan snijegom i ledom.

Prekrasno izgleda i Crni vrh, koji je zaista crn kada nema snijega zbog crnogorice na njemu, ali sada djeluje tako pitom, tako nježan i bijel, kao da ne krije skloništa za brojne životinje divlje i opasne. Jedino je u daljini nevidljiva Ljuta greda, netko je očito jako naljutio, pa se drži skrivena iza neke magle, ali su Police ljubopitljive i gledaju nas zajedno sa Kraljicom i vjerojatno se pitaju tko se to usudio kvariti tek smirenu površinu svježeg snijega po ovim prostranstvima.

Kako smo se teško probijali kroz duboki snijeg, sada nam se smiješno čini penjati se pješke, sa skijama na leđima, jer je jaki vjetar otpuhao snijeg sa kamenom pokrivenih padinama prema vrhu.

I konačno dolazimo do cilja, do našeg prijatelja Pave. Divimo se Čupinoj piramidi, slikamo se uz nju i slažemo se sa orijentacijom ploče sa oznakom vrha, jer je zaista najljepša slika sa pogledom na najviši vrh Paljenik.

Pogled na sve strane je očaravajući. Bjelina na sve strane. Sve odiše iskonskom čistoćom. Posebno opčinjavaju bijele snježne livade Vlašića, brežuljci i njegovi najviši vrhovi. Kristalno čisti zrak omogućuje pogled prema većini planina zapadno od Vlašića, preko Kalina, do Stožera, Plazenice i Malovana, a posebno se ističu piramide Cincara i Vitoroga.

Ostali bi mi kod ovog pravog domaćina Pave dugo, ali njegove sjevero-zapadne padine nas mame da se spustimo po njima, po djevičanski nedirnutom, dubokom snijegu. Skidamo kože sa skija, učvršćujemo vezove i pancerice, pakiramo opremu i konačno uživamo u spustu ostavljajući vijugave tragove po leđima našeg prijatelja Pave. Snijeg je malo predubok, mekan, tako da ne možemo razviti punu brzinu, iako ima i strmih dijelova.

Ali tko bi nešto mogao zamjeriti ovakvom prekrasnom i ranom početku turno sezone.

 

 

r1r2

r3r4

r5r6

r7r8

r9r10b

r11r12

r13r14

r15r16

r17r18

r19r20

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.