Na sve strane – falsifikati
Skraceni tekst
Stoje, s lijeva: Muhamed Gafić, Slobodan Žalica, Bogdan Rakić, Muhamed Šišić, Dragan Tomić, Zoran Bošnjak, Erol Čolaković; dolje, s lijeva: Alirizah Vatrenjak, Nusret Taševac, Irfan ?
Foto: S. Žalica
Cjeli tekst:
vijest o visokom jubileju postojanja i rada Sarajevske škole
alpinizma (SŠA). Ali bez navođenja izvora informacije, pa se da
zaključiti da ista potječe od aktuelnog vođe Škole, cijenjenog
alpiniste, našega kolege, Muhameda Gafića.Prvi, eksperimentalni, tečaj (ljetni početnički) SŠA održan je
tokom sedam vikenda, od 7. oktobra do 19. novembra 1972. na Romaniji,
sa bazom u planinarskom domu “Slaviša Vajner-Čiča”. Tokom prvog
vikenda nastavu (koju su vodili M. Šišić kao instruktor i S.
Žalica kao asistent) pohađala su četiri planinara, kojima se
kasnije pridružuje još sedmero planinara iz različitih sarajevskih
planinarskih društava.SŠA je zvanično startovala u proljeće 1973. kada je na Romaniji
održan ljetni početnički tečaj, i od kada se vode dnevnici Škole.SŠA prvobitno nije djelovala u okviru PSBiH, već u okviru Gradskog planinarskog saveza Sarajeva.U pomenutoj su vijesti za dugogodišnji zaslužni rad Škole navedena
brojna imena. Sadašnje rukovodstvo SŠA (koje praktično ne postoji u
smislu organizaciono-operativne podjele funkcija, kao što praktično,
funkcionalno, ne postoji, tj. ne radi, ni Komisija za alpinizam PSBiH,
već je današnja SŠA samostalni projekat ambicioznog
“one-man-banda”, Muhameda Gafića & Instruktora-odanih-mu-i-stvorenih-od-strane-njega, a koji je u novoj
bh. društvenoj stvarnosti, nastaloj nakon 1995 g., posebno nakon
2000. g., tvrdimo, privatizirao Školu) očito ne poznaje povijest
Škole (kao možda najuspješnije institucije unutar cjelokupnog bh.
planinarskog pokreta još od njegovog osnivanja, godine1892!). Među
navedenim “zaslužnim” imenima ima ih koji nikada nisu radili na
Školi (!), a neselektivno je naveden niz imena, instruktora koji su
učestvovali na SŠA svega jedan ili dva puta, dok je više imena
istinski zaslužnih alpinista-instruktora izostavljen! Namjerno? Da li
je moguće da jedan od osnivača Škole ne zna imena najvažnijih
instruktora sa početka njenog rada?!Na žalost, BiH više nema povjesničare i sociologe planinarstva tipa
dr Halida Čauševića, pa je prepušteno pojedincima, nadahnutima
egoističnim ambicijama ili raspoloženjima trenutka, da
(pre)komponiraju povijest bh. vrhunskog planinarstva po svojim
ćejfovima ili neznanju!Ovdje dajemo tačan spisak imena ljudi (naveden po redu uključenosti
u rad Škole, te obimu angažmana unutar nje) koji su osnovali SŠA na
najzdravijim temeljima evropskog klasičnog alpinizma, ali i na
temeljima aktivnosti pionira bh. alpinizma (Šefera, Sigmunda,
Entrauta, Sedlara…,te Buturovića, Travnera, Price…),
unapređivali je godinama uz velika samoodricanja, te imena onih koji
Školu održavaju u životu u novim (dejtonskim, polukolonijalnim) bh.
povijesno-kulturološkim prilikama (pregled do 2012. g., načinjen
povodom jubileja 120 godina organizovanog planinarstva u BiH)…Instruktori (praktične i teoretske nastave) koji su se najviše
angažovali u radu SŠA, posebno u njenoj prvoj, “klasičnoj”, fazi,
od 1972. do 1991. g.:
MUHAMED ŠIŠIĆ, SLOBODAN ŽALICA (idejni osnivači i direktni
pokretači Škole), PETAR HILČIŠIN, MUHAMED GAFIĆ, FARUK
ZAHIROVIĆ, RAŠID MULAHUSIĆ, MIODRAG RAKIĆ (utemeljivači Škole);
Čolaković, Zoran Bošnjak, Dragan Tomić, Alirizah Vatrenjak,
Branimir Maltarić, Mujo Mulaosmanović, Boris Kovačević, Branislav
Jovanović, Anton Budja, Naim Logić, Edin Kundalić, Milan Gvozderac,
Jusuf Hrnjić, Slobodan Pandžić, Željko Rudan, Redžep Grabus,
Goran Černak, Dragan Ilić, Oskar Prebanić, Fikret Kahrović,
Slobodan Simić, Edin Durmo, Ševko Kadrić, Mustafa Hodžić, Alfons
Miljak, Jure Miljak, Željko Marić, Goran Sladić, Vlado Mićić,
Nesto Stantić, Branko Simić, Ivica Šutalo, Zoran Vasić, Mirza
Todorović, Darko Rašković, Željko Knez, Mirza Humo, Predrag
Spremo.
Od 1997. do 2012. g. instruktori su:
Erkam Duraković, Samir Mehić, Adnan Podžo, Nermin Demir, Edin
Zuhrić.
Teoretska predavanja držali:
Drago Bozja, dr Zvonko Vinik, dr Ljerka Kušec, Muhamed Hadžiabdić,
Uzeir Beširović, Drago Entraut, dr Radomir Lakušić, dr Tigran
Elezović.
Rašid Mulahusić, Muhamed GafićSŠA se u velikoj mjeri, zahvaljujući samovoljnim aktivnostima M.
Gafića, ali i “privatnog” njegovog instruktorskog tima, okrenula od
vrijednosti na kojima je uspostavljena (početkom 1970-ih konzensusom
registrovanih alpinista tadašnjeg AO Sarajevo, na osnovu prijedloga i
idejnih rješenja njenog funkcionisanja, te samoga imena Škole,
prvopomenute dvojice alpinista).Jedan od negativnih trendova u bh. alpinizmu proteklih godina bijaše
iznošenje poluistinitih fakata i informacija, te falsifikovanje
činjenica. Ovdje prije svega mislimo na feljton u Oslobođenju iz
2008. g. (o “osvajanju” Babinog zuba), te niz falsifikata iznesenih od
strane dvojice zeničkih alpinista (2011. g. u Oslobođenju, te ranije
u različitim publikacijama).Nadamo se da će PSBiH, zajedno sa PS Federacije prepoznati
narastajuće devijacije u bh. vrhunskom planinarstvu, i poduzeti
odgovarajuće korektivne mjere.Prije svega, potrebno je:* Oformiti Komisiju za alpinizam koja će pod vođstvom odgovornog
načelnika konsolidovati rad, kako bi bili spašeni od propadanja
dragocjena alpinistička arhiva, kartoteka registrovanih alpinista i
druga arhivska građa.
* KA treba ustanoviti Kolegij SŠA, u kojem mora biti barem troje
njenih osnivača, izabrati glasanjem vođu Škole, te za instruktore
na tečajevima pozivati isključivo klasične, registrovane alpiniste
sa izraženim pedagoškim kvalitetima.
* Nastavni program početničkih tečajeva SŠA mora se mijenjati,
tako što će naglasak biti na vrijednostima humanističkog,
klasičnog, alpinizma, a ne na “vrijednostima” amerikanizirane
alpinistike (takmičarskog penjanja).
* KA mora donijeti alpinistički/visokogorski etički kodeks, i
inicirati zabranu bušenja (“spitovanja”) stijene iz ekoloških
razloga.
* KA mora povratiti dostojanstvo znački “alpinista” PSBiH, čija
je vrijednost znatno devalvirana ponajviše zbog dugogodišnje,
samovoljne, aktivnosti M. Gafića u dodjeljivanju naslova “alpiniste”,
te nebrige oko vođenja i čuvanja kartoteke registrovanih alpinista.
* Predsjedništvo PSBiH mora pod hitno poništiti postojeći znak
Škole, koji je, zapravo, neodgovorno prepravljena značka
“alpinista”, i dizajnirati novi.
* Ukinuti zvanje “instruktora alpinizma”, kao nonsens, jer tako
nešto ne postoji u alpskim zemljama odakle alpinizam potječe, a koji
je slobodna sportsko-kulturna aktivnost, kreativno-umjetnički
orijentisana, savremenog čovjeka u planinskoj prirodi. (Pomenuto
zvanje jeste ostatak boljševičke ideologije na polju fizičke
kulture, preuzeto iz društveno-političkog konteksta (sporta) bivšeg
Sovjetskog Saveza, i, začudo, još postoji u Sloveniji, ali ne i u
okolnim zemljama (Austriji, Švicarskoj…) gdje bi vam se smijali
kada biste se izjasnili kao “instruktor” alpinizma!
* Kvalitetno osnaživati zvanje instruktora GSS-a, orijentacije u
prirodi, speleologije (spiljarstva) i sličnih specijalističkih
djelatnosti u okviru planinarske organizacije (alpinizam nije
“specijalistička djelatnost”, već je temeljno, vrhunsko,
planinarstvo koje u svom klasičnom predlošku uvijek obuhvata
trojstvo: pješačenje, skijanje, penjanje) preko kvalitetne
edukacije.
* Revidirati program(e) SŠA, koji su, ponajviše zbog modnih,
adrenalinsko-takmičarskih, motiva reducirani i osiromašeni u odnosu
na prvobitne programe Škole (za različite vrste tečajeva).U pomenutoj planinarskoj rubrici od 4. septembra, te u SAN-u od 14.
septembra govori se o novom, prvenstvenom, smjeru u sz. stijeni Cetine
u Prenju.
U praksi evropskog alpinizma, koji je djelatno zaživio u Srednjoj
Evropi, tj. u Alpama, baziranog na zapadnoj
(hrišćansko-geteanističkoj kulturi) nepoznata je praksa davanja
imena prvenstvenih smjerova sa vjerskim, etničkim i sličnim
denominacijama. BiH, koja je baštinik tradicije srednjoevropskog,
austrijskog, planinarstva od 1892. g., a ne bliskoistočnog,
vizantijskog ili slično orijentisanog planinarstva, odnosno
alpinizma, ne bi se trebala izdvajati iz evropske kulturne matrice, pa
i na polju planinarstva, odnosno označavanja naziva prvenstvenih
smjerova u stijenama.
Na žalost, pojedinci, i grupice okolo njih, ovo rade,
zaboravljajući da (napredni, civilizovani) zapadni svijet, te njegov
dio Bosna i Hercegovina, ne počiva na _ummi _(zajedništvo u vjeri,
_umma al-islamiya_, u arapsko-islamskom značenju, već je organizovan
(njegov društveni život) na načelima Francuske revolucije:
_bratstvo — jednakost — sloboda_. Zato se primjenjuju (u zapadnom
svijetu) demokratski konsenzusi (dogovori) oko različitih socijalnih
pitanja, u kojima se, pod broj jedan, vjera odvaja od svjetovnog
života…, pa, i oko davanja imena prvenstvenim penjačkim
smjerovima!
U povijesti zapadnog visokogorstva i alpinizma — koliko je
poznato autorima ovog teksta — nikada nisu (zlo)upotrebljavani nazivi
religijskih blagdana, svetaca i slično zbog označavanja penjačkih
smjerova u suhoj stijeni ili u ledu/snijegu. Ali je ovo, izgleda, u
dejtonskoj BiH danas moguće! Zašto je to tako prevazilazi obim ovog
teksta, i na to ćemo se na drugom mjestu osvrnuti.
Zamislimo, da bosanski alpinisti novi smjer, recimo, na Prenju…
nazovu Vidovdanski smjer, ili Smjer 12 Svetih noći, ili Svetosavski
smjer, ili…_ _Ne treba puno mašte pa zaključiti da bi smjesta
alpinista-vjernika: pročetnička i proustaška propaganda! oni to
nama namjerno!
Ovo “namjerno” odnosi se upravo na (nepromišljeno) davanje
vjerskog naziva smjeru od strane M. Gafića i drugova mu!
katoličanstva, ni pravoslavlja, ni budizma, taoizma, zoastrijanstva,
šintoizma, đainizma, protestantizma itd., sve dok su ove životne
prakse povezane za pojedinčevom intimom. Ali, svoj
građansko-alpinistički glas dižemo protiv ovakvih nastranosti koje
u bh. planinarsko-kulturni život, na velika vrata, uvode Gafić &
Instruktori!!M. Gafić je sebi dao za pravo da, u svojoj knjizi o
sedamtisućnjacima, vrednuje ličnosti i rad niza svojih
alpinističkih partnera i kolega, među kojima su i potpisnici ovog
teksta.
bošnjačkog književnika M. Gafića, ponajviše zbog naše
“nezainteresovanosti” (!) da “oslobađamo” Bosnu (valjda po njegovim
neo-vjerskim zamislima?), već smo prezreni i odstranjeni iz njegovog
najnovijeg, novokomponovanog, kulturnog, a bogme i alpinističkog,
vidokruga. (Tako su M. G. & Instruktori bacili anatemu na jednog od
dvojice direktnih osnivača Škole, zabranivši mu održavanje
nastavne teme za koju je jedini u cijelosti kvalifikovan među bh.
registrovanim alpinistima, a koju je predavao od osnivanja SŠA, 1972.
g.!)
Kažemo, najnovijeg jer Gafića poznajemo još od 1967. g., sa
tradicionalnog planinarsko-partizanskog marša na Visojevicu, zatim
dok je radio kao tehničar ŽTP-a na Vlašiću, znamo ga kao normalnog
građanina, dobrog alpinističkog druga, velikog bh. alpinistu, u
spoljašnjoj pojavi agnostika, iznutra sa dubokim unutarnjim
senzibilitetom za prirodu, umjetnost, religijsko… Upoznasmo ga i u
najnovijem izdanju — kao novokomponovanog _vijernika _(sic!), koji
kao takav nikako da premosti jaz između bivanja Bošnjakom (što je
arhaizam, te eufemizam za Muslimana — vidjeti radove dr Midhata
Riđanovića) i postajanja Bosancem (članom evropske kulture,
zajednice naroda, te slobodnih individualiteta). U svojoj najnovijoj
vjersko-političkoj zanesenosti on jednom svome penjačkom partneru i
drugu spočitava “levitaciju” — k’o biva dotični nije sa obje na
zemlji, a M. G. k’o jeste, što zorno dokazuje svojim angažmanom na
poslijeratnom sakupljanju pokretne i nepokretne imovine! A, drugom
svom alpinističkom kolegi prišiva etiketu “izdajnika” (ni manje ni
više nego — BiH!), spominjući njegovu “nepravilnu” povezanost sa
kćerkom srpskog generala!! (Istina, M. Gafić se za svoje pisanje
javno, u prostorijama PSBiH, tokom priprema za obilježavanje jubileja
80 godina alpinizma u BiH, izvinio, što ukazuje na njegov originalni
identitet čovjeka od morala i savjesti, a ne na isti aktuelni,
novokomponovani, identitet politikantskog _vijernika _(sic!) i
rušitelja tradicionalnih vrijednosti na kojima počiva bh. vrhunsko
planinarstvo — oličenima u Sarajevskoj školi alpinizma.
Ali, nije li upravo suprotno, da je M. G. taj koji iskazuje
nekontrolisanu levitaciju, svojevrsnu “razvedenost od stvarnosti”,
upravo zbog (pre)naglog skoka naglavačke u čudesne, psihodelične
vode religije i vjere, a bogme i politike (politikanstva)?
Prvi dio naziva prvenstvenog smjera u sz. stijeni Cetine (_Ramazanski
deja vu_) je tendenciozno i provokativno dat; drugi dio (_deja vu_ =
fran. “već viđeno”) pripojen je očito iz gluposti i neznanja, pa
ova (Gafićeva?) orijentalno-okcidentalna kovanica zvuči —
smiješno! (Pogledati Wikipediu: “Deja vu — jezivi osjet… javlja se
kod zdravih ljudi… spontano… u stanju iscrpljenosti, ili kod
otrovanih (alkoholom, drogama). Može biti posljedica neuroze,
psihoze, ili organskog poremećaja mozga…”) Da li igdje u svijetu
jedan alpinistički smjer ima tako rogobatno i disharmonično ime (ove
najnovije smjerove po kratkim stijenama, slobodnopenjačke ili kako se
već nazivaju, sa njihovim imenima koja su često neukusna,
“frikovska”, pa i neljudski, demonski zvuče, obavezno na engleskom!
— ne ubrajamo u alpinizam) kao što je “Ramazanski deja vu” smjer u
Cetini? Da li su pitali reisa i IZ za dopuštenje da profanišu naziv
najsvetijeg mjeseca kod muslimana? Kakve veze ima Ramazan sa
određenim psihičkim stanjima koja opisuje Emile Boirac u knjizi
_Budućnost psiholoških nauka_?
napore od strane prvih penjača, što implicira iscrpljenost, nije se
smjela konstruisati ovakva sintagma zbog: 1) očite promotivne
(reklamne) zloupotrebe vjerskog naziva; 2) višeznačnog pojma
preuzetog iz francuskog jezika.
Neznanje, neobrazovanost, tendencioznost, osvetoljubivost,
taština… a ponajviše resantiman — svega je tu pomalo!
Alpinistička je lijepa i zdrava tradicija da se nazivi
prvenstvenih smjerova daju po imenima prvih penjača, stranama svijeta
stijene, njenim oblicima ili morfološkim karakteristikama te drugim
denominacijama (npr., “Dugi bosanski smjer” u istom masivu, koji smo
ispenjali 1972. g.).A, u SAN-u od 14. septembra, u odličnom članku, popraćenom sa
dobrim fotografijama, o prvom ponavljanju Ramazanskog smjera (!) autor
piše: “…nakon ustajanja u zoru, moj partner, još sanjiv, počeo se
krstiti, potom je naglas izrecitovao nekoliko ‘zdravomarija’, te je
obred — dok sam ga ja strpljivo čekao — zaključio sa
Očenašem…”Naravno, ovo su namjerno izvrnute riječi autora ovog članka,
prevedene u njihovu suprotnost (autorov penjački partner je u zoru,
zapravo, obavio sabah-namaz), kako bi se lakše uočila sva
besmislenost napominjanja i isticanja takvog jednog u potpunosti
ličnog, intimnog čina, kao nešto (ritual) koji se, eto,
sam-po-sebi-a-zašto-da-ne podrazumijeva u alpinizmu! Mi odgovorno
tvrdimo: niko i nikada u dokumentovanoj povijesti bh. alpinizma koja
seže od 1912. g, zvanično od 1929. g., nije pisao, opisivao, ili
isticao bilo koji od poznatih ili nepoznatih religioznih rituala prije
planinarske, odnosno penjačke ture!! Od kuda dolaze, i zašto, ovakve
tendencije kod pojedinih planinara, evo, 2014. godine, već
zakoračivši preko praga XXI stoljeća (nove ere), a na pragu
mogućeg priključenja BiH evropskoj zajednici naroda?!? I, čemu sve
to vodi?
No, u današnjoj, postdejtonskoj, BiH izgleda da je sve moguće!
Kako u sferi politike, tako i u sferama ekonomije i kulture/sporta.
Pitamo se: zašto se u BiH danas odigravaju ovakvi nazadni
civilizacijski procesi, te (društveno) toleriše i afirmiše isto
takvo ponašanje pojedinca, obzirom da je Bosna još u srednjem vijeku
bila priključena na najnapredniju struju evropske kulture, i to preko
svojih kraljeva, bosanskih heretika ili krstjana i njihove Crkve
bosanske, o čemu nam svjedoči oko 60.000 njihovih biljega
(stećaka), kao “alpinistička” opomena, razasutih po planinama Bosne
i Hercegovine…?
Odgovor je, smatramo, jednostavan: zbog zloupotrebe demokratije i
slobode (u koju je epohu današnja BiH zakoračila sa golemim
civilizacijskim zakašnjenjem), kojima mnogi današnji prebivaoci
središnje južnoslavenske zemlje nisu dorasli, nisu sazreli da ove
civilizacijske vrijednosti nepatvoreno, odgovorno, žive i pronose,
kako u sferi ličnoga tako i u sferi društvenog angažmana, već ih
degradiraju i izopačavaju… onako kako to samo znaju mala,
zapuštena, djeca!
Slobodan Žalica
BiHski - Istorija smucarskog sporta/ Gljive / Biciklizam/ Planinarstvo/ Alpinizam - History of Skiing - Mushrooms, Alpinism, Hiking 
Komentiraj