Pripremio: Nemanja Hrnjez
Prvi je dan kako Ski centar Bjelasnica ne radi, a mi se penjemo na skijama do ispod Opservatorije i nastavljamo grebenom put Krvavca, uzivajuci u pogledima na prelijepu Treskavicu i Visocicu, te padine bjelasnickog masiva.Prilicno je puno snijega za ovo doba godine. Sjeverno strujanje je davalo svezinu i donekle olaksavalo dugo hodanje, al pred samim zadnjim usponom vec se osjecala promjena vremena i uticaj vlage, te nekako uz napor volje uspeh se do vrha uz nagradu vidika na velicanstveni Prenj nadkriven rumenkastim nebom.
Alen se vjesto spustio na svom split bordu niz najstrmiji dio Krvavca, a ja i Lori ne skidajuci cucke, sto se i nije pokazalo posebno pametno, narocito na strmijem dijelu staze, moj je zakljucak i iskustvo. Nije rijec samo o uzitku, vec i o sigurnosti. Uvijek se nesto novo nauci.
Upravo se smrklo, kad smo dosli do naseg konacista, gdje smo skuhali dobru supu koja odlicno pase nakon predjene kilometraze.
Relativno ne tako daleko od gradske sredine, al u divljini i osami, sasvim je drugciji osjecaj zivota i postojanja, dovoljno je samo pogledati nebo i zvijezde. Kao da se javlja dublja perspektiva zivota. Priroda je lijek za dusu.
Ujutro definitivno odustajemo od uspona na Hranisavu i zao nam je jednog dobrog spusta, ali ocigledno je da se vrijeme brze mijenja nego sto smo ocekivali. Krecemo nazad, sad naspramnim pravcem bjelasnickog grebena, tj.prem Vlahinjinjama, al za nepovjerovat prejak juzni vjetar , koji nas skoro obara s noga, mijenja nam plan. Tako dolazimo do novog ski spusta kroz sumu, koji pak nije dugo trajao. Morali smo skinuti skije, te nastaviti spustanje do Ljubovcica, pjesice. Prijatelj, na nas poziv nas je docekao u mjestu, te smo nesto kasnije otisli po auto sa koji smo i dosli na polaziste ove dvodnevne i uz sadrzajno druzenje male avanture.
Nadam se da ste nesto od toga moze bar malo dozivjeli i kroz fotografije..
Poz.
Neso
