Mada, temperature vec ljetnje, a bice i hodanja, ko zna koliko..Naime, u dijelovima puta kroz sumu, gdje sunce slabo prolazi, jos ima nabijenog snijega, kojeg je masina sumskog gazdinstva bacala u stranu..I bas na jednom prevoju, na Podima, odustala je za malo, sto nama produzava hodanje za 8 km, a polovina od toga ce nas cekati na povratku i to uz brdo..
Idemo pomalo u nepoznato i nadamo se da skije ne nosimo uzalud.Te nas doceka potok preko kojeg nismo mogli pronac putanju, a da voda ne bi zasula u pancerice. I nije bilo dileme, nema nazad, pregazismo bosi hladnu vodu.Pri kraju bas postade zestoko studeno, al poslije dolazi olaksanje, mnogo bolje od obicnog skidanja cipela nakon skijanja, a znamo da je to veliko zadovoljstvo.
I tako jeduci i beruci sremus, dodjosmo do Orlovackog jezera, gdje sam pozelio duzi odmor u miru potpune divljine. Ali moradosmo dalje k Bregocu, sad konacno ko turni skijasi. Ni snijeg nije bio tako mokar i mekan, a niti prevruce, jer vjetar na visini cini svoje. Na zadnjem usponu smo skinuli skije, radi velike strmine i dobro dodje cepin kojeg je jedino Nenad ponio, na samom prelasku preko strehe.A od pomisli kakav je ponor ispod, bolje i ne mislit vise.
Sa vrha pogledah na trasu moguce ljetnje biciklisticke ture od Cemerna preko Zelengore, do naseg polazista Jazica, tj. Jelasca.
Spust niz strminu je bio vrhunski, i prilicno siguran, na ledu bi morali biti mnogo oprezniji. Lako i brzo se vratismo do mjesta na kojem stavljamo skije na ledja i polako krecemo nazad. Na jednom mjestu nabrah vec pominjanog ljekovitog lisca, pazeci da ga ne pobrkam sa Cemerikom, koje bas ima na istim stanistima.
Ranije sretosmo vjevericu na cesti, a sad medine tragove i tragove njegovih potomaka. A vozeci se autom od Poda ka Jazicima, na tren Emir ugleda i srnu koja u skoku brzo nestade. U Trnovu, dobro ogladnjeli pojedosmo dobre pite i popismo pice. Prilicno umorni, nakon 30 km u nogama, i visinskom razlikm od hiljadu sto metara, ipak rekosmo da ovo mozda i nije tura za ostavit skije o klin za ovu sezonu. Pa vidjet ce mo da li nas mozda ceka jos jednom nama velicanstveni Prenj ili pak susjedka Cvrsnica.
