Autor: Dubravka Soljan, SA
Prije tri dana bila sam na planini Prenj u Hercegovini zajedno s mojim muzem, kcerkom i dva planinara iz Hrvatske. Iz Sarajeva smo krenuli u Konjic i odatle dalje dolinom Bijele djelimicno po asfaltnom putu, a najvecim dijelom po losem i vrlo losem putu prosjecenom kroz sumu sve do doline Tisovice na visini od 1370 m.
Na pocetku uspona u pravcu Vrutka (tu se nalazi lijepa planinarska kuca) kroz sumu bora munika i dalje preko stijenovitog terena u pravcu najviseg vrha Zelena glava zbog niske oblacnosti najvisi vrhovi planine tek su se nazirali. Kako smo se penjali navise i dan odmicao vrijeme se poboljsavalo, sunce je sve vise nadjacavalo oblake, a u poslijepodnevnim satima otkrila se sva ljepota planine. Na najvisi vrh, nazalost, nismo se popeli jer nam je predstojao prilicno dug put natrag do Konjica.
Na prilozenim fotografijama najbolje ce se vidjeti ocaravajuca ljepota Prenja, planina kojoj se rado vracamo.
Planinarski pozdrav!