Povodom poziva za ovogodišnji Memorijal Lupoglav

Slobodan Zalica

Gospodo iz Planinarskog saveza BiH,

Na vašoj internetskoj / Facebook stranici objavljen je info-poziv za ovogodišnji Memorijal Lupoglav.

U povodu pretprošlog Memorijala dostavio sam vam kritički intonirano, ali dobronamjerno, pismo u vezi koncepcije manifestacije, neposredne organizacije, te povijesne faktografije koja je kao takva temelj ili osnova samog Memorijala, posebno za mnoge mlađe učesnike koji ne znaju puno o povijesti bh. vrhunskog planinarstva (alpinizma).

U popratnom tekstu na vašem sajtu, u kojem se ukazuje na podvig alpinista Dilbera, Jajatovića i Stjepanovića iz februara 1970. na Prenju, vi i dalje istrajavate na netačnostima (falsifikatima), iako sam vam na to skrenuo pažnju u spomenutom pismu.

Njihov zimski pristup na Lupoglav je zaista prvi, i nema potrebe stavljati u zagradu “poznati”. Osim toga, oni su, najvjerovatnije, tada izveli 1. ponavljanje, ujedno 1. zimsko ponavljanje, Šeferovog smjera.
“Uspješni pokušaj prvog preskijavanja Prenja” nije djelo ovih velikana bh. alpinizma, od kojih sam neke lično poznavao.

Prvo preskijavanje čitavog središnjeg masiva Prenja izveli su Drago Šefer i Jakov Gaon u februaru 1936.
Oni su tada na skijama išli sa Boraka (Papratina) kroz Boračku dragu, te preko Vlasnog dola do Jezerca. Nakon dva dana na skijama izlaze na sedlo između Otiša i Zelene glave, potom se spuštaju u dolinu Velikih Bara, odakle dolaze pod Kamenac, te se vraćaju preko Prijevorca i kroz Vlasni u kuću Jezerce. Sutradan na skijama idu ispod Vjetrenih brda, te ispod Erača, u blizinu Sopot-sedla (ispod Lupoglava), što je također prvi posjet ovim predjelima Prenja (područje masiva Erača — Lupoglava) zimi, na skijama. Vraćaju se istim pravcem na Jezerce. Naredni dan opet na skijama prolaze Vlasni do, te preko Prijevorca i ispod Kamenca, te Vršina, dolaze u blizinu stanova Grušća (od sedla Prijevorac do podnožja Vršina / stanova Grušća ovo je bio prvi prolazak tim pravcem zimi, na skijama — a ovo je bio često korišteni markirani pravac, put za željezničku stanicu Vojno).

— Prvi zimski izlazak na Prenj bio je krajem decembra 1929, tri člana “Prijatelja prirode” (bez skija); vjerovatno iz Bijele preko Skoka ili tadašnjim osiguranim putem preko Sačmalja.
— Drugi zimski izlazak na Prenj (prvi na skijama!) izveli su u martu 1930. Drago Šefer i Vojo Ilić. Išli su pješice iz Konjica do Ćelebića, te kroz Idbar i uz Bukov laz do Tisovice. Tu su četiri noći noći bivakirali u katunu, posljednju nakon pokušaja da se na skijama probiju na sedlo konjičke Bjelašnice poviše Rapti. Naredni (peti) dan su na skijama prošli Tisovicu, te preko Podotiša došli na Jezerce, i, preko Vlasnog dola i Crnog polja, sišli niz Boračku dragu na Papratine.
Čak bi se ova njihova tura mogla označiti kao prvo preskijavanje Prenja!

Gospodo ili drugovi iz Planinarskog saveza BiH!
Vi biste trebali prednjačiti u poznavanju povijesnih činjenica iz slavne prošlosti bh. alpinizma, a ne plasirati poluistine i neistine. Ako ovako nastavite, uskoro bi mogao biti zatrt trag pravoj povijesti bh. vrhunskog planinarstva ili alpinizma (alpinizam nije nikakva “specijalnost” kako navodite u spomenutom tekstu, već je kruna pojedinčevog planinarskog razvoja! Specijalnosti u okviru planinarske organizacije jesu GSS, vodička služba, sportsko penjanje, speleologija/jamarstvo, orijentacijski sport…).

Veliki su napori uloženi, godine utrošene, da se istraže, potom zabilježe, i objave značajnije stvari iz povijesti bh. alpinizma (Naše planine, Planinski vestnik, Staze, Delo, Oslobođenje, RTV BiH…). Zaista nema smisla, uistinu je degutantno, da sa tih visina (krov planinarske bh. organizacije) širite nedorečenosti, poluistine, pogrešne stvari, i neistine — što se tiče već zabilježene, obrađene, i publikovane historije bh. alpinizma!
A najrelevantniji podaci, iz prve ruke, o prvom preskijavanju Prenja, te o počecima alpinizma u BiH, objavljeni su u knjizi Drage Šefera, “Planinarski zapisi” koju je izdao Planinarski savez BiH 1984. godine!!!
(PDF je na Zonama-2000, može isprintati! Napravite nekoliko kopija i — poklonite sami sebi!!)

Opet vam postavljam pitanje: zar istraženu faktografiju iz povijesti bh. alpinizma, djelimično iz opšteg bh. planinarstva, vi koji ste sada tehnički rukovodioci (administracija) PSF/BiH (?) a pohađali ste Sarajevsku školu alpinizma (i završili je uspješno?!), gdje ste slušali predavanja na ovu temu — zaista ne znate, ili nećete da znate, ili se pravite da ne znate?!?

I ne samo da širite povijesne neistine (iz neznanja, intelektualne inertnosti, lijenosti da saznate, pročitate, naučite i zapamtite, te povijesnim istinama podučavate mlade bh. planinare koji tek zakoračuju u svijet proslavljenog bosanskog alpinizma), nego radite, aktivno promovišući, i druge nebuloze, apsurdne stvari!

Jedna od njih je promovisanje zvanja instruktora turnog skijanja!?!

Gospodo ili Drugovi / Drugarice, ovo je teška besmislica!
U niti jednoj planinarskoj organizaciji na svijetu takva “titula” ne postoji!! A, dodijelio ju je sam sebi (!) čovjek koji prednjači u namjerno-nenamjernim (“slučajno” mu se omakne, valjda povezano s njegovim businessom?) falsifikatima i petljavinama povezano sa historijom bh. vrhunskog planinarstva ili alpinizma, E. Durmo.
(Da podsjetim, njegovi glavni falsifikati: 1) prva ponavljanja stupa Bahtijevice u Sivadijama, Prenj, 2) prvo preskijavanje jz. strane Lupoglava na Prenju, 3) prvi bh. ženski pristup na Mont Blanc, 4) prvi pristup na prenjski Erač; 5) prvo preskijavanje sjeverne strane V. Vilinca na Čvrsnici, 6) uspon jarugom lijevo od stupa Bahtijevice (pogrešno: Crnopoljskog Osobca)… a, o ostalim (polu)falsifikatima i njegovom publikovanom neznanju, npr. u lijevom dijelu prenjskih Sivadija, u romanijskim Crvenim stijenama… drugom, prigodnom, prilikom.)