Gljive-Najveca tajna je energija gljiva koje jedemo! (2)

Početkom 1990-ih, prvi put se javila ideja da se mrežom hifa ne prenosi samo energija i hemijske supstance, već i umna i samoobučavajuća mrežna veza. Posmartajući čak i mali dio te mreže, lako se prepoznaje poznata struktura.

Grafički predstavljen internet izgleda tačno tako.

Mreža se grana, a ako jedna od grana izađe iz stroja, brzo se zamijeni zaobilaznim putem. Njeni čvorovi, koji se nalaze u strateškim oblastima, bolje sa hrane na račun manje aktivnih mjesta, i uvećavaju. Ove niti imaju osjetljivost. I svaka hifa može da preda informaciju cijeloj mreži.

I ne postoji “centralni server”.

Svaka  hifa je samostalna, a informaciju koju je sakupila može da prenosi po mreži u svim pravcima.

Tako, bazni model Interneta je postojao u svim vremenima, samo sakriven pod zemljom. – Paul Stemets, mikolog

Sama mreža izgleda kao da može da raste do beskonačnosti. Na primjer, u Mičigenu je pronađen micelijum koji se raširio ispod zemlje na području devet kvadratnih kilometara. Procjenjuje se da je njegova starost   oko 2000 godina.

Kada mreža odlučuje da izrastu gljive? Ponekad je uzrok opasnost  koja prijeti budućnosti mreže.

​Kako se pojavio izraz “pečurke posle kiše”. Kiša spere sa zemlje organsku trulež, u stvari, lišava mrežu izvora hrane – zatim mreža šalje “odrede za spasavanje” sa sporama u potrazi za novim utočištem.Košmar za insekte
​“Pronalaženje novog doma” – to je još jedna od odlika koja razlikuje gljive od životinjskog i biljnog carstva. Postoje gljive koje šire svoje spore kao što voćke šire svoje sjeme. Druge proizvode  feromone koje podstiču živa bića da prinudno žude. Sakupljači bijelih tartufa za traženje koriste svinje, jer miris ovih gljiva je poput mirisa vepra.Međutim, postoje i složeniji i suroviji načini širenja gljiva. Posmatrajući zapadno afričku vrstu mrava Megaloponera foetens zabilježeno je, da se oni jednom godišnje penju na visoka drveća, i sa takvom silinom udaraju svojom glavom u stablo, da posle toga ne mogu da odu i umru. Ranije slučajevi masovnog samoubica mrava nijesu bili uočeni.

Ispostavilo se da insekti deluju protiv svoje volje, i neko drugi ih šalje u smrt. Uzrok su sitne spore gljive הטומנטלה, koje ponekad uspiju da uđu u usta mrava. Kad se nađe u glavi insekta, spora šalje u njegov mozak hemijska sredstva. Nakon toga, mrav počinje da se penje na najbliže drvo i uranja vilicu u njegovu koru. Ovdje, kao da se budi iz  košmara, pokušava da se oslobodi i  na kraju, iscrpljen, – umire. Posle oko dvije nedelje iz njegove glave izraste gljiva.

Na drveću u Kamerunu, može se vidjeti stotine gljiva koje rastu iz tijela mrava. Za gljive ta vlast nad mozgom je sredstvo razmnožavanja: one koriste noge mrava da se popnu na drvo, a visina im pomaže da šire svoje spore pomoću vjetra; tako pronalaze za sebe nove domove i …. nove mrave.

Tajlandska “gljiva zombi” Ophiocordyceps unilateralis podstiče mrave koji je pojedu da se penju na listove nekih biljaka. Udaljenost koju prelaze ovi zaraženi mravi značajno je veća od rastojanja kojeg prelaze u svakodnevnom životu, i zbog toga, kada dođu do lišća, insekti umiru od iscrpljenosti i gladi, a posle dvije nedelje iz njihovih tijela izrastu gljive.
​

​To nije slučajna, prirodna selekcija ili sporedni efekat drugog procesa. Ovi insekti se šalju protiv svoje volje na mjesto gdje ne bi trebali da budu, ali to odgovara gljivama. Kada smo preselili zaražene mrave na druge listove, gljive jednostavno nijesu proklijale. – Profesor Dejvid HjuzPronalazak antibiotika

U tome da gljive mogu proizvesti moćne otrove, postoji i pozitivna strana. Neki od ovih otrova su efikasno oružje protiv naših zajedničkih neprijatelja. Na primjer, mikroba.

Izvor najboljih antibiotika je u gljivama. – Paul Stemets, mikolog

Od 160 hiljada sojeva gljiva, čija tijela sadrže složene hemijske supstance nauka je u stanju da dekodira i reprodukuje samo 20, i među njima je nađeno nekoliko važnih ljekova.

Postoji razlog zašto gljive proizvode ljekove. One uvijek rastu u najsiromašnijim mjestima, u vlazi ili toploti, na mestima koja su “fabrike mikroba i virusa”. Većina biljaka nema zaštitu od ovih faktora, ali gljive im se suprostavljaju. Poznati lijek lipitor, jedan od malo poznatih rešenja za probleme sa holesterolom i dijabetesom, pronađen je u crvenoj kineskoj gljivi.

A gljive Enoki i shitake su uključene u masu ljekova koje primaju onkološki pacijenti u Japanu. – Eleonor Shavit, mikolog
​

Nažalost, razni ljekovi od gljiva se konstantno smanjuju. Razlog je uništavanje drvnih šuma, a posebno u bazenu Amazona.

Zajedno sa drugim oblicima života, uništavamo i gljive. Broj vrsta se konstantno smanjuje, i to mi smeta iz čisto korisnih razloga.

Svijet nam je dao divan poklon – ogromnu prirodnu laboratoriju za proizvodnju ljekova.

Od penicilina i ljekova protiv raka, AIDS, gripa, i staračkih bolesti.

Drevni Egipćani nijesu slučajno gljive zvali “bogom smrti.” Danas, mi konstantno uništavamo tu laboratoriju … – Paul Stemets, mikolog

Stemets priča i o gljivi Fomitopsis. Ova gljiva koja je nađena 1965., pokazala se kao efikasno sredstvo protiv tuberkuloze, danas ona raste na samo pet lokacija u SAD. U Evropi, ova gljiva je potpuno isčezla.

Sa grupom stručnjaka, mnogo puta smo išli u šume, pokušavajući da pronađemo neke slične gljive. Posle mnogo napora, ipak smo našli jedan uzorak koji smo uspjeli da uzgajamo u laboratoriji. Ko zna koliko će ljudi biti spašeno od ovih gljiva u budućnosti. – Paul Stemets, mikolog

Prošle godine Stemets se pridružio  programu biološke zaštite ministarstva odbrane SAD-a i pomagao u pronalaženju i čuvanju 300 rijetkih vrsta gljiva.

Sproveli smo eksperiment: sakupili četiri gomile smeća.

Jednu smo koristili kao kontrolnu; u druge dvije smo dodali hemijske i biološke materije, za razlaganje smeća; po poslednjoj – smo rasuli spore gljive. Kada smo se vratili dva mjeseca kasnije, našli smo tri tamne smrdljive gomile i jednu  jarku, obraslu sa stotinama kilograma gljiva …

Dio toksičnih supstanci preobrazio se u organsku supstancu. Gljive su privukle insekte koji su položili jaja iz kojih su se izlegle gusjenice, a onda su se pojavile ptice – i sva ta gomila  pretvorila se u zeleni pun života brežuljak.

Kada smo pokušali da učinimo isto u zagađenim rijekama, primijetili smo proces njihovog čišćenja od otrova. Eto šta treba istraživati! Možda svi naši problemi sa zagađenjem mogu biti riješeni uz pomoć odgovarajućih gljiva. – Paul Stemets, mikolog

A gdje je mozak?

“Prema jednoj proceni, kod gljiva  on radi   slično, – kaže ​Toshiyuki – Sa čisto biološke tačke gledišta, svaka hifa posebno prima hemijske signale o tome gdje treba da ide i šta da izbjegne. Zbir tih signala stvara neku vrstu sistema donošenja odluka.

Drugim riječima, intelekt gljive je u njenoj mreži. Dodajte tome milione godina evolucije u najtežim uslovima,  pomnožite sa stotinama hiljada različitih vrsta, i dobićete nešto što, u svakom slučaju, treba da bude dovoljno  umno.”

– To je vaše objašnjenje toga što se dešava?

– To je početak. kaže Toshiyuki .

Prevod  drugog dijela teksta:  econet.ru

Prevela: Beba Muratović – bebamur.com
​
​Najveća tajna: energija gljiva koje jedemo (I-dio)​