“Snijega i sunca” autor Dzavid Husic

 Sjecate li se ovog novinara sa izgledom I manirima diplomate ?

Ja sam Dzavida Husica upoznao  preko  tadasnjeg direktora lista “Oslobodjenje”, Muhameda Abadzica sa kojim sam proveo dugi niz godina u druzenju I radu na razvoju skijanja. Bilo je to u vrijeme kada je Dzavid bio urednik tabloida “AS”. Kasnije smo se cesto vidjali na Jahorini, gdje je dolazio  ljeti, ponekad sa sinom, da seta planinom I uziva u njenoj ljepoti I tisini. Bio je prijatelj sa mojim ocem Adolfom-Dolfijem Slokarom jos od vremena kada su  samo rijetki Jahorinu posjecivali.

Njegov tekst o Jahorini, uzet iz knjige “Tragom smucarske staze”, autora Bore Radosavljevica, tekstualna je slika Jahorine moga djetinjstva, koji ujedno predstavlja “zgusnutu” pricu o njenom razvoju  od vremena nakon Drugog svijetskog rata pa do Zimskih Olimpijskih Igara 1984.godine.

Vlatko Slokar

 Slike Doma “Mladost” su iz galerije “tataratira”.

 U svojoj rubrici Sarajevski dnevnik u listu “Oslobodjenje”, Dzavid je 8.decembra 1990.godine napisao :

 

                                                NEDELJA: Vodajuci ljetos starijeg sina po Pogorjelici I do Kadinog vrela kao da sam se ponovo zaljubio u Jahorinu, ljepoticu na kojoj smo mnogi radosno odrasli.Snijeg ovaj put, srecom, ne kasni, ali domacini strepe da ga, kao lani, ne odnesu juzni vjetrovi.Vec krajem novembra hoteli su bili puni, najvise je bilo Novosadjana, iako prave sezone nema prije Nove Godine sto je steta I moralo bi se nadoknaditi.Dirljivo je koliko su ljudi gore ljubazni.

                   Hotelski direktor Goran Brckalovic vise je od dvije decenije vjeran planini I uzalud su ga poslije diplome hotellijerskog fakulteta, zadrzavali u Opatiji.”Ukrao” im je Tanju sa njenog cetvrtvjekovnog boravka u Parizu, vjencali su se I sada sa malim sinom zive na Palama.

Stari alpski as Aco Boskovic postao domacin Doma “Mladost”, sportski direktor Jahorine Vlatko Slokar nastavlja porodicnu tradiciju:baka I djed stolovali su ovdje prije rata, otac Adolf Dolfi obnavljao skijanje u socijalizmu.Boro Djulepa vec trecu godinu samuje I prkosi u vikendici na Rajskoj dolini, Osman Hadzic Osmica kiseli kupus za svoje brojne goste.

dzavid-husic SNIJEGA I SUNCA   Dzavid Husic

 Vec u ljeto 1941.godine,preciznije : u avgustu, Jahorina je ostala bez ijednog objekta iz predratnog doba.Vojnici takozvane NDH I Hitlerovci smjestili su se na Poljicama I u nedovrsenom domu Skijaskog kluba, ali su ih spontani talasi ustanika istjerali, a prilikom borbe svi krovovi I zidovi su planuli. Tako je zimska ljepotica cetri sezone bila bez sportista , ali uz cest prolazak paartizanskih kolona.I Tito je sa Vrhovnim stabom presao snijeznu Jahorinnu u januaru 1942.

 Jugoslovenska armija je prva, vec u drugoj godini slobode, obnovila objekte na Poljicama. I vojnici  su bili prvi smucari  na svojim bijelo obojenim skijama.Seljaci su ih upozoravali da paze, jer se u ratu I zvijer bila namnozila. Ono malo predratnih smucara  brzo su se vratili na svoje omiljene staze.Ali zato je trebalo I hrabrosti I snage, uz siromasnu opremu koju je okupator sistematski  I surovo otimao od Sarajlija.

Udruzujuci se sa armijom, I uzivajuci njenu podrsku, smucari iz grada brzo su napredovali.Kao vojni sluzbenik – instruktor na planini ih je ocekivao Adolf Slokar, koji je kao sin upravnika predratnog doma Romanija odrastao na Jahorini. Jedan od prvih upravnika vojnog odmaralista na Poljicama bio je tadasnji kapetan I jos prisutni veteran Jakica Kamenjasevic. Komfor odmaralista licio je na raj, sa kaljevim pecima I udobnim sobama I salonima.

Ko je imao srecu da  ga vojnici povezu iz grada svojim teskim “dzemsovima” smrzavao se ispod cirade  skoro dva sata, a mnogi su, omamljeni benzinskim isparenjem, padali na snijeg po izlasku iz kamiona. Svi ostali stizali su uskotracnim “cirom” do Pala, a odatle je pocinjalo pjesacenje, 13 kilometara do Poljica, cesto po vijavici, sa skijama I rancem na ledjima. Polazilo se u subotu poslije podne I stizalo kasno uvece, za skijanje je ostajala nedelja do podne, a onda zajednicki povratak na Pale.I uz sve teskoce I oskudicu kao da je Jahorina tada bila ljepsa I privlacnija, ljudi vedriji I prisniji!Tacno, ali jednom u drustvu prvih posljeratnih smucara cuo sam I ovakvu recenicu:”Bili smo najbolji dok smo bili najsiromasniji!”

dom-mladost-2 (Dom “Mladost” djelo ruku generacija clanova Smucarskog kluba “Sarajevo” (SSK), stoji napusten, devastiran, prazan i ceka priliku da ponov bude toplo smucarsko gnijezdo.)

Popularnosti  Jahorine doprinjela su sve cesca, I sve znacajnija takmicenja, od trcanja do skokova na Poljicama.Nije jos bilo organizovanog turizma, ni prevoza, ni telefona. Hotel “Sator” je ostao poluzatvoren, ali je zato drvena “Kosuta” SSK nudila toplinu koju samo mladost na planini moze  da dostigne.

Izgradnja “Cvijanove” zicare I prvog ski-lifta, uz podizanje hotela “Jahorina”, obezbijedili su da Rajska dolina postane sve prometnija. Kao nevidjeno cudo poceli su ovamo da se probijaju prvi autobusi sa izletnicima. Mislim da se Zimska olimpijada studenata  (zvanicno:Svijetsko prvenstvo) 1955. godine moze uzeti  kao siguran pocetak turistickog rasta Jahorine. Nista vise nije moglo da zaustavi  bum ove ljepote I izazova.

dom-mladost-za-nenu-3Dugo sam zivio u Beogradu vracajuci se Jahorini pocetkom marta svake godine. Dogodio se zanimljiv fenomen: cekajuci da se oni mladji razidju a vrijeme istutnji, grupe odraslih ljudi iz Beograda, Zagreba I ostalih gradova, nazvani  “martovcima”, stizali su u gotovo poboznoj radosti  u ocekivanju najljepsih I nezaboravnih  deset ili petnaest dana.Nije smetalo sto je u staroj “Jahorini” cesto nestajalo struje I vode, sve su snijeg I sunce nadoknadjivali.Kao jedna porodica, ozbiljni I odrasli gradjani pogotovo u vecernjim satima   I uz svijece, ponovo su postajali djeca.

dom-mladost-u-rajskojDom “Mladost” iznad Rajske doline odmah je postao  prijatan I topao kutak  I vjerovatno je, uz dobru ishranu, ponudio I prvi disko-klub u nas pocetkom sezdesetih godina u svom kamenom podrumu I uz pomoc tek nabavljenog dzu-boksa.Bilo je to vrijeme zestokog sfinga, a najcesci gosti piloti I stjuardese JAT-a kojima je zimski odmor  bio obavezan I placen uz putni nalog. S njima su na Jahorinu stigli I viski I prve strane cigarete, ali I izuzetna atmosfera.Nije bio rijedak slucaj da su stjuardese u “Kosuti” I “Mladosti” preuzimale posluzivanje gostiju.Bilo je, naravno, I ljubavi I kasnijih brakova.

 (Hotel “Jahorina” izgorio u pozaru)

Mozda je  turisticka Jahorina zaostajala iza njenog sportskog I takmicarskog  profila.Nit je negdje izgubljena, valjda I zato sto je ova prekrasna  planina primamljiva samo dok je pod snijegom, od  decembra do aprila.U ostalom dijelu godine Jahorina nije tako lijepa I ne nudi konfor koji bi ljude dovodio ovamo I na ljetni odmor. Hoce li XIV zimske olilmpijske igre donijeti preokret I na ovom planu ?                                                                             

                                                                                                 Dzavid Husic

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.