Prije izvjesnog vremena je Gljivarsko Drustvo/Mycological Societi u Edmontonu (AB) Kanada,
kojeg sam I ja clan od 2007., objavilo u lokalnim novinama sliku ove izvanredne, po ukusu I izgledu, gljive iz roda Boleta (kao sto je I kod nas omiljeni Vrganj) I to iz grupe koja mijenja boju mesa.
Kazu oni tom prilikom da bi ovaj izuzetni Leccinum boreale, trebalo usvojiti kao zvanicni grb kanadske pokrajine Alberte, umjesto sadasnje divlje ruze.
Na slici a I u prirodi izgleda zaista izvrsno a takav je i kada je pripremljen za jelo.Mnogi ga izbjegavaju radi mesa koje ubrzo po branju I sjecenju, potamni. Kod nas je uvrijezeno misljenje da su takve gljive otrovne, sto nije istina.
Kod nas nema ove varijante Leccinum boreale niti se moze naci u knjigama domacih autora. ali ima drugih.
Najblizi mu je, po boji kape, upavo Leccinum rufescens – Turcin.
Ili njegova bjelogoricna varijanta Leccinum auratiacum – Turcin
Iz iste je grupe a od njega mnogo popularniji je Leccinum scabrum-Djed, Dedek
Sve nabrojane vrste se mogu u izobilju naci na Trebevicu, jer, gdje god raste Vrganj u blizini ima i Turcina I Djeda.Pokusajte na jesen na Trebevicu , iznad rezervoara na Brusu I iznad Piskavice iznad puta prema Dobroj vodi. Ima ga I u okolici Banja Luke I Tuzle.
Literatura kaze da raste vec od juna pa do kasne jeseni.
Leccinum caprini-Grabov vrganj
Za sve vazi da su veoma ukusne I uvijek zdrave gljive, tvrde I jedre I nikada crvave, mesa prijatnog ukusa I gotovo bez mirisa, pa vas ne treba odbijati sto prilikom kuhanja pustaju crni sok.
