Otrovne gljive:Amanita bisporigera/Amanita virosa/Destrying angel – lijevo
Jednako smrtonosna kao Amanita phaloides (lijevo) za koju tvrde da je krivac za 95 % smrtnih slucajeva izazvanih otrovnim gljivama.
Od oko 30 000 vrsta gljiva rasprostranjenih sirom svijeta, najveci dio je onih koje se mogu prikupljati za ishranu, a manje od jednog procenta odpada na gljive koje su smrtno otrovne.
Amanita gemata
Najveci broj smrtnih slucajeva kojim su uzrok pojedene gljive, odnosi se na tri gljive koje pripadaju porodici Amanita aveoma su slicne nekim jestivim vrstama te ih beraci cesto zamijenjuju.
U tome lezi razlog da mnogi autori knjiga o divljim gljivama, zastupaju tezu da je djelotvornije prvo nauciti otrovne vrste gljiva i njihove specificnosti, vrste otrova i njihovo djelovanje, prve simptome trovanja gljivama id r., a potom uciti jestive vrste.
U branju sumskih, divljih vrsta gljiva ne smije biti ni trunke improvizacije.Stoga se pocetnicima ne preporucuje traganje za egzoticnim i tesko prepoznatljivim vrstama, vec branje onih vec opste poznatih i lako prepoznatljivih vrsta(vrganja, lisicarki, kozjih brada, rujnica is l.) koje sa gljivama iz porodice Amanita nemaju nikakvu slicnost.
To sto gljivu jede puz ili neka druga zivotinja, apsolutno ne znaci da ta gljiva nije otrovna.
Gljivarstvo je oblast u kojoj su prisutne brojne predrasude i mistifikacije koje otezavaju i usporavaju ovladavanje osnovnim znanjima i principima branja divljih gljiva.Recimo uz to da je, na primjer, rasirenije pogresno shvatanje da su jestive samo gljive koje rastu na poljima, od generalnog prihvatanja postojanja mnogih jestivih vrsta gljiva.
Gljive iz porodice Amanita sadrzavaju nekoliko opasnih otrova , od kojih su neki termolabilni pa ih je moguce unistiti kuhanjem, dok se drugii ne daju kuhanjem promijeniti tako da je potpuno suludo misljenje da se svaka gljiva, nakon sto se dobro prokuha, moze jesti.
Amanita marmorata
Najopasnije kod otrova gljiva iz porodice Amanita je njihovo usporeno djelovanje i pojava prvih simptoma tek dvanaest sati nakon konzumiranja, kada je vec kasno da se poduzme ispiranje stomaka.
Kada otrov vec pocne da djeluje , on pocinje da ubrzano unistava jetru i bubrege , uzrokuje ostecenja srca i unutarnja krvarenja , tako da je nakon nekoliko dana smrt neminovna.Otrov je toliko jak da je dovoljna vrlo mala kolicina neke od smrtno otrovnih gljiva u jelu ,pa da krajnji ishod bude fatalan.Serum proizveden u Pasterovom Institutu u Francuskoj bi mogao spasiti nekome zivot kada bi bio univerzalang djelovanja.
Amanita phaloides/Zelena musnica/ Zelena pupavka
Tri najopasnije Amanite, a na prvi pogled bezazlenog izgleda, su Amanita Virosa (Destrojing angel/Andjeo koji unustava) i Amanita Verna.Na srecu , niti jedna on njih nije standardnog/obicnog izgleda, a rastu u sumama Engleske, Evrope pa i Sjeverne Amerike.U Evropi se od prve dvije opasnijom smatra Zelena Pupavka/Death Cap (Amanita Phalloides)-
O svakoj otrovnoj Amaniti cemo govoriti kasnije a sada, radi njene zivopisnosti, boji i vizuelnoj privlacnosti, nesto o Muhari /Fly agaric(Amanita muscarija):
Amanita muscaria/Muhara
Otrov Muhare je manje opasan i obicno uzrokuje privremeno stanje bolesti, i neku vrstu kratkotrajnog opojnog ludila, koje je popraceno komatoznim stanjem nakon kojeg se javlja izbrisano sjecanje na sam dogadjaj.Desavalo se da se, nakon sto se probude iz kome, otrovani otrovom Muhare (muscarin) probude u bolnici za mentalne bolesnike a da nista nisu znali reci o okolnostima pod kojim se sve to desilo.
Svojevremeno je vladalo uvjerenje da je moguce da su Vikinzi jeli Muhare kako bi prouzrokovali ludilo koje je karakteriziralo njihov nacin ratovanja ali moderni istoricari vise u to ne vjeruju.
Medjutim, poznato je das u neka primitivna plemena na istoku Sibira koristila gljive kojim su se opijali/omamljivali.Otrov tih gljiva nije bio smtronosan poput otrova gljiva iz porodice Amanita ali je zasigurno bio veoma opasan ako bi se uzeo u vecoj kolicini.
Amanita muscaria/Muhara
Na zidu stare kapele u mjestu Plaincourrault u Francuskoj, naslikano je Drvo Znanja u obliku grupe gljiva Amanita muscaria, pored kojeg stoji Eva u neobicnom polozaju naduvenog stomaka, predpostavka je da se najela gljiva.Slika je naslikana krajem trinaestog stoljeca i vjerovatnoca je da je sluzila kao upozorenje lokalnom stanovnistvu da ne eksperimentise jeduci crveno bijele gljive koje rastu u obliznjim sumama.
Kada su Spanci osvojili Meksiko 1522 godine, odkrili su da Azteci koriste odredjene gljive kao narkotike.Indijanci nisu zelili odkriti pravu prirodu tih “svetih gljiva”, ali je jedan od Spanskih svecenika, nekoliko godina kasnije dosavsi iz Meksika opisao dogadjaj prikupljanja gljiva kojem je prisustvovao.Prikupljali su male crne gljive koje su nazivali “nanacatl” a potom ih jeli pomijesane sa medom, te od toga uskoro pocinjali halucinirati i ponasati se kao opijeni.
On je, naravno, pokusao vrlo strogo da indijancima objasni koliko je ta njihova navika stetna ali mu to nije poslo za rukom a ni jednom od katolickih svecenika koje je kasnije Spanska vlada slala u Meksiko, nije poslo za rukom da tome stane u kraj, jer ih Meksicki Indijanci jos uvijek sakupljaju i jedu.
Ljudski rod se jos uvijek lijepi za pogresna vjerovanja da halucinacije mogu da izazovu neke vrste droge proizvedene od gljiva, mada tako sta jos nikada nije naucno potvrdjeno.Danas za sve pojave u kojim ucestvuju divlje gljive, je moguce naci logican odgovor.
Boletus satanas
Manje ili vise otrovano ljudsko tijelo svakako dolazi u stanje konfuznog nacina razmisljenja i ponasanja, tako da sva “odkrica” takve vrste uglavnom spadaju u kategoriju nikada ne potvrdjeniih “istina”.
U prirodi postoje tri vrlo male i naizgled njezne gljive iz porodice Inocuba, koje su otrovne.Rastu u sumi a dvije od njih imaju stopu blijedoljubicaste boje, dok je treca boje duhana na kratkoj stopi koja se prema dole suzava.Jedna druga mala gljiva, Clitocube rivulosa, uvijek raste u travi na travnjacima, u grupama ili krugovima kojima je dugo vremena izazivala zle slutnje kod ljudi(Vilinski krugovi)a i strahovite rezultate u trovanjima.Svijetlije je boje , kapa joj je potpuno ravna a cesto udubljena u sredini sa lamelama zbijenim u grupu umjesto das u paralelne jedna drugoj.
Slicna njoj ali gotovo bijela je Clitocybe dealbata , koja takodje raste u travi a uz nju jos nekoliko jednako otrovnih malih gljiva koje rastu u sumi i na koje ne treba racunati kao jestive.
Male i tanke gljive ne bi trebalo jesti bez obzira na sve njihove druge kvalitete.Ako i nisu otrovne, njihovo tanko tijelo i nije zanimljivo kao moguca hrana.
Amanita virosa/Amanita bisporigera
Otrovne gljive je nemoguce prepoznati pomirisu i ukusu, niti one kod kuhanja oboje srebrenu kasiku u crno, tako da ne postoji nikakav brz nacin za njihovo prepoznavanje.Ustvari , njihov izgled je gotovo uvijek bezazlen a miris cesto ugodan.Upravo je radi toga potrebno dugo studiranje njihovih fotografija i upoznavanje uz pomoc strucnjaka, kako bi se izbjegla mogucnost kobne zamjene.
Neke gljive iz porodice Amanita su jestive i nalaze se u samim vrhovima lista najkvalitetnijih gljiva , ali ih je radi slicnosti sa otrovnim vrstama iz iste porodice, najbolje izbjegavati.
Lisicarka/Cantharellus cibarius
Jestiva amanita (negdje uvjetno jestiva)/Amanita rubescens
Rod Amanita
Jestive Amanite
Otrovne i nejestive
1. Amanita caesarea 1. Amanita phalloides
2.Amanita rubescens (negdje uvjetno jestiva) 2.Amanita verna
3. Amanita vaginata 3.Amanita virosa
4. Amanita inaurata 4. Amanita pantherina
5. Amanita excelsa 5. Amanita abietum
6. Amanita ovoidea 6. Amanita pseudorubenscens
7. Amanita spissa 7. Amanita porphyria,ssp.Kavinae
8. Amanita valida 8. Amanita muscaria
9. Amanita vaginata, var.grisea 9. Amanita gemmata
10.Amanita solitaria 10.Amanita echino echinocephala
11.Amanita Vittadinii 11.Amanita Eliae
12.Amanita crocea 12.Amanita citrina
13.Amanita vaginata, var.plumbe 13.Amanita porphyria
14.Amanita vaginata, var.fulva 14.Amanita aspera
pokusavam da nesto naucim gledajuci slike i citanjem, medjutim bez izlaska na teren sa dobrim poznavaocem mislim da bih pogresio
Sviđa mi seSviđa mi se
Raduje me da ste dosli do tog zakljucka.Hodanje po sumi sa gljivarskom slikovnicom u rukama bi zaista bio veliki promasaj, jer priroda ne poznaje idealne i tipicne predstavnike vrsta, vec ih cesto daje u izmjenjenoj formi, oblika i boje sto se tice.
No, neka vas ne plasi tajanstveni svijet gljiva jer ce prijatelj poznavalac u njega oprezno i sistematicno da Vas uvede.Poznavati jednu – tri gljive za pocetak je jako puno.
Ukljucite se u neko dobro organizovano gljivarsko drustvo i pocnite da si pravite zbirku prirucnika i knjiga o gljivama.
Sviđa mi seSviđa mi se
Reblogged this on BiHski – Istorija smucarskog sporta/ Gljive / Gobe/ Planinarstvo/ Alpinizam – History of Skiing – Mushrooms, Alpinism, Hiking.
Sviđa mi seSviđa mi se