Kako se gradio ski-lift, a nije bilo para…

Neposredno nakon što je odlukom Olimpijskog Komiteta u Atini 1978 Sarajevo postalo domaćin IVX ZOI, počele su pripreme.

 

 

Mala firma “Elops” je za tada nepoznatog investitora nabavila opremu za dva ski lifta, jedan “baby” lift i kompletnu opremu za dvo-sjedežnicu koja je bila namjenjena  Ogorjelici na Jahorini.

 

 

 

 

 

 

 

 

Te godine je rano napadalo.

Trebalo je u novim uslovima izbetonirati temelje za stubove lifta.

Nije bilo velikog tehničkog iskustva i gradilište na planini niko nije čuvao.

Lokalnom stanovništvu, zvali su ih „Šveđani“ je sve trebalo.

Preko noći su nestajali motori sa mješalica ili čitave mješalice, daske, željezni profili, užad…

 

 

Ipak uz izuzetne napore radnika Elpos-a njihov veliki entuzijazam te stručni nadzor montera  firme „Pomagalski“, iduće godine montaža je bila završena.

Prvo otvaranje i probna vožnja je bila na suho.

Skakutali smo zakačeni za novi lift sve do vrha.

Maestro-kamerman Milan Kneževič sa TV Sarajevo je  napravio mali snimak za večernji dnevnik.

 

 

 

 

Smučarski klub“ Željezničar“  je u to doba nastojao novi lift dobiti na poklon po ugledu na konkurenciju iz smučarskofg kluba SSK.

Vjerovatno se i danas taj lift zove „Željo“.

„Važno je bilo učestvovati“- /Baron Pierre de Coubertin/ a bili smo kokuzi…