Jedana od najljepsih staza za Slalom na svijetu je olimpijska slalom staza ”Kalajdzijin kamen” na Jahorini, koju su volili vrhunski smucari i treneri najvise radi toga sto se sa njene ciljne ravnine vidi cijela staza i startna kucica.
Evo kako ta proslavljena staza izgleda danas.
Nakon sto su se zavrsile XIV Zimske Olimpijske Igre, olimpijski slalom, ciljna kuca sa 50 kreveta, kompletna oprema za treninge i takmicenja (kolcevi, masine za busenje tla, startni brojevi, aparatura za mjerenje rezultata, razglas, plasticne mreze za ogradjivanje i dr.) stavljena je na raspolaganje smucarskim klubovima iz Sarajeva. Cesto su tu trenirali i drugi brojni klubovi iz bih a nije bila rijetkost da dodju skijasi skijaskih klubova iz Slovenije. Tu se se svake godine organizovala brojna takmicenja za djecu osnovnih skola, srednjih skola, sudente fakulteta, radnike velikih preduzeca, za novinare, medicinske radnike i dr.
Ski centri Jahorina i Bjelasnica-Igman su svake godine za registrovane takmicare sarajevskih smucarskih klubova, uz sve nabrojano, davali i 500 besplatnih sezonskih ski karata!
U Rajskoj dolini na Jahorini je nedavno zapocela izgradnja sestosjedne zicare i garaze koje ce definitivno izmijeniti njen izgled i prirodnu ljepotu koja je zabiljezena na ovoj slici i kakvu je pamtimo.
Rajska dolina iz vremena odrzavanja XIV Zimskih Olimpijskih Igara 1984.godine
Slike koje ovde objavljujemo dobio sam iz meni jos uvijek nepoznatog izvora a uz njih i samo jedno pitanje:”Znas li ko je na ovim slikama?”
Znam, kako da ne znam! Na slikama je pokojni profesor Ismet Kaljanac sa Fakulteta za fizicku kulturu u Sarajevu. Predavao nam je plivanje ali je zimi ucestvovao u skoli skijanja za stedente koja se tradicionalno organizovala na Jahorini gdje je vjerovatno i ova fotografija snimljena. Profesor Ismet Kaljanac je lijepo skijao, elegantno i potuno rasirenih ruku, stilom koji se tih godina smatrao pomalo staromodnim.
Koliko mi je poznato prof. Kaljanac je izgubio zivot medju prvim zrtvama granatiranja grada Sarajeva, naime, stajao je kraj prozora kada je u neposrednoj blizini eksplodirala granata ciji geler ga je usmrtio.
Pokoj Vam dusi postovani profesore, nosim Vas u dragom sjecanju.
Od naseg saradnika: Slavenko Badjura, Ing.gradjevine i projektant sredstava za transport skijasa.
Mnogo su uradili dobroga a sad su pocele gluposti. Za mene je Rajska sveta. Nikad ovo ne bih napravio i ni po kakvu cijenu gurao stanicu s garazom u taj mali prostor.
Posljednje ovosezonsko Svjetsko prvenstvo održano je u Tambreu (ITA). Hannes Angerer (AUT) i Slovenac Nikola Fricova zadržali su vodstvo i osvojili Kristalni globus. Češka je trijumfirala na ljestvici nacija i slavi svoj Kristalni globus nakon devet godina čekanja.
Program u Tambreu (28.-29. avgusta) započeo je super G, nakon čega je uslijedio slalom, a nedjeljna veleslalomska utrka zatvorila je posljednju stanicu ovogodišnjeg Svjetskog kupa. Margherita Mazzoncini (ITA) pobijedila je u super-G kategoriji, druga najbrža žena bila je Čehinja Sarka Abrahamova.
Angerer je također trijumfirao u slalomu, a Lorenzo Gritti (ITA) došao je na drugo i treće mjesto za Mirka Hueppija (SUI). U ženskoj slalomskoj utrci Angererov suigrač Posch osvojio je zlato, srebro je pripalo Fricovi (SLO), a broncu Ambri Gasperi (ITA).
Nedjeljnom utrkom veleslaloma zatvoren je ovogodišnji Svjetski kup. Posch (AUT) je ponovno bio pobjednik. U veleslalomu za muškarce osvojio je domaći start Edoardo Frau, kojem su se na postolju pridružili Hueppi osvojivši srebro, a Gritti broncu.
Češka reprezentacija je nakon devet godina osvojila kup nacija Crystal Globe. “Završili smo posljednju utrku u Tambreu i napokon smo kući odnijeli Kristalni globus. Nevjerojatno! Uspjeli smo zadržati vodstvo nad jakim Talijanima i austrijskom momčadi koja dolazi na treće mjesto. Svjetsko prvenstvo ove je godine bilo vrlo uravnoteženo i borbeno, reprezentacije i pojedini sportisti. Samo je nekoliko bodova često odlučivalo između pobjede i poraza u borbama za prva mjesta, što ukazuje na visokokvalitetne trke. U tom smislu jako se veselimo Svjetskom prvenstvu u Štítni, “ocjenjuje Izbornik češke reprezentacije Daniel Mačát.
Svjetsko prvenstvo u skijanju na travi.
Svečanost otvaranja FIS -ovog Svjetskog prvenstva u skijanju na travi održat će se u ponedjeljak, 6. septembra, a sportski program započet će u utorak, 7. septembra i trajat će do subote, 11. septembra. Ulaz je besplatan za sve ljubitelje, organizatori manifestacije ce se pridrzavati trenutno važećim higijenskim i epidemijskim mjerama i ograničenjima u Češkoj.
Na FIS Komitetu za alpsko skijanje predsjednik Bernhard Russi pohvalio projekat Telemach Children Speed Camp 2021 održan na sarajevskoj olimpijskoj planini Bjelašnici, te izrazio nadu da će se održavati i u budućnosti
Bakir Tiro |01.09.2021
Sarajevo Sarajevo Grad
Projekat Telemach Children Speed Camp 2021, održan na sarajevskoj olimpijskoj planini Bjelašnici, prezentirala je na online sastanku FIS Komiteta za omladinske kategorije Jelena Dojčinović, generalna sekretarka Skijaškog/Smučarskog saveza Bosne i Hercegovine, te je tom prilikom dobio najveće pohvale od svih učesnika sastanka.
“FIS-ov Komitet za omladinsko alpsko skijanje (FIS Sub-Committee for Alpine Youth & Children’s Questions) uvrstio je Telemach Children Speed Camp 2021 u zvaničan izvještaj za takmičarsku sezonu 2020/2021. Predsjednik Komiteta, bivši olimpijac Ken Read je istaknuo da Telemach Speed Camp predstavlja jedan potpuno inovativni program rada sa mladim takmičarima (U14/U16). Kamp je odličan primjer kako male nacije mogu uključiti mlade takmičare u brzim disciplinama na siguran i efikasan način, uz participaciju skijaških zvijezda Ivice Kostelića i Natka Zrnčića-Dima. Zaključno, istakao je da kamp predstavlja odličan međunarodni program, predloživši da treba biti nastavljen te još jedanput pohvalio organizatore, Skijaski savez Bosne i Hercegovine i Ski klub ‘Olimpic'”, istakli su iz Skijaškog kluba Olimpic iz Sarajeva, prenosi Anadolu Agency (AA).
I na FIS Komitetu za alpsko skijanje predsjednik Bernhard Russi pohvalio je ovaj projekat te izrazio nadu da će se kamp održavati i u budućnosti.
“Kruna našeg rada u proteklim, kao i u sezoni 2020/21 je održani kamp, što ujedno predstavlja obavezu da preraste u tradicionalnu manifestaciju za mlade skijaše. Već naredne sezone idemo još bolje, jače i brže! Ponovo ćemo iskoristiti priliku da se zahvalimo svim našim sponzorima i partnerima, kao i svim učesnicima koji su pomogli organizaciju ovog događaja. Vidimo se 2022. godine”, rekao je Edin Durić, predsjednik SK “Olimpic”.
Autor: saradnik bloga Tomislav Batinic. prof.knjizevnosti i strastveni planinar iz Sarajeva.
Nedavno sam s biskupom Perom Sudarom bio na vjerničkom skupu na podruičju ispod Vran planine zvanom Medžara, na mjesnom groblju gdje je sahranjena mlada heroina DIVA GRABOVČEVA. Ona je odbila Turčina za vrijeme Osmanlijske vladavine u Bosni. On se osjetio ponižen i organizirao potjeru za njom jer je pobjegla ,na kraju je ubio. P.Sudar je vodio svetu misu. Bilo je mnogo naroda, to je inače tradicija na svaku prvu nedjelju u mjesecu srpnju.
Ove fotke su snimljene blizu Kedžare gdje se nalazi na Velikom polju ( između Čvrsnice i Vran planine ) veliki broj stećaka koji su pod zaštitom države. Ovaj kraj je od strane franjevaca mostarske provincije uređen kao Park prirode i na području Masne luke, izvanredne prirodne ljepote, izgrađena crkva i samostan za stare i bolesne franjevce, dakako, prostor je nezaobilazan za planinare i ljubitelje prirode. Veliko polje je dugo preko 10 km i na nemu se nalazi Blidinje jezero. Svake godine u Masnoj luci održava se dan planinara Herceg – Bosne. Klikni : Planinarski savez Herceg-Bosne!
Ova inicijativa s FIS trkama i Nacionalni Cupovima -ovima dogodila se u Ushuaiji u Cerro Castoru, najjužnijem skijalištu na Ognjenoj Zemlji. Održano je ukupno šest trka za muškarce i žene.
Prve trke u Južnoj Americi trebale su se održati u La Hoyi, Peritu Morenu i Catedralu prema FIS kalendaru.
No, zbog nedostatka snijega morali su ih otkazati. Samo su neke trke mogle biti premještene u Ushuaiu.
Argentinski smucarski savez radio je zajedno sa skijaškim klubovima, pa su se trke mogle održati i sportaši su se mogli početi natjecati za mjesta koja Argentina ima na sljedećim Olimpijskim igrama, koje će se održati u Pekingu 2022. godine.
„Izuzetno smo sretni što smo započeli naš takmicarski Kalendar 2021, nakon što uopste nismo održali trke tokom 2020. Veliko je postignuće omogućilo premještanje svih resursa i sportaša do Ushuaie, (gdje ima snijega) pa su se utrke mogle organizirati.
“Nadamo se i veselimo se da će svi skijasi iz drugih zemala koji žele doći u našu zemlju na trke, što je prije moguće dobiti potrebna odobrenja i doci ovde kako bi, zajedno sa nama, pokrenuli takmicenja Kupa Južne Amerike ”, izjavila je gospođa Magdalena Kast, predsjednica argentinska skijaske federacije.
Dako Radošević, bosanskohercegovački atletičar, preminuo je u subotu, 14. augusta, nekoliko dana pred 87. rođendan, saopćio je Atletski savez Bosne i Hercegovine.
Autor: FENA
Dako Radošević, bosanskohercegovački atletičar, preminuo je u subotu, 14. augusta, nekoliko dana pred 87. rođendan, saopćio je Atletski savez Bosne i Hercegovine.
Rođen je 17. augusta 1934. godine u Jasenici (Bosanska Krupa).
Iz Atletskog saveza navode da je bio jedan od najtrofejnijih sportista Bosne i Hercegovine svih vremena, u atletskom svijetu poznat kao bacač kugle, još više kao bacač diska. Čak 11 godina uzastopno je bio prvak bivše Jugoslavije u ovoj disciplini 1956.-1966., a titulu državnog prvaka osvajao je u petoboju i bacanju kugle. Tokom karijere, u nekoliko navrata je postavljao državne rekorde u bacanju diska.
Kruna njegove karijere je osvajanje 8. mjesta u finalnom takmičenju u bacanju diska na Olimpijskim igrama u Melburnu 1956. godine. Drugi olimpijski nastup zabilježio je 1964. u Tokiju kada je bio na 15. mjestu.
U njegovoj ogromnoj zbirci trofeja su i zlatna medalja s Mediteranskih igara, četiri zlatne medalje s Balkanskih prvenstava i niz srebrnih i bronzanih priznanja.
Za jugoslovensku reprezentaciju nastupio je 43 puta, pet puta je proglašavan sportistom godine u anketi lista „Oslobođenje“.
Tokom čitave karijere ostao je vjeran Atletskom klubu Sarajevo, kojem je, nakon aktivne karijere dao doprinos kao uspješan trener.
Dako je istovremeno obavljao i niz odgovornih funkcija u sportskim organizacijama i asocijacijama i na taj način dao veliki doprinos razvoju bh. sporta u cjelini.
Zbog svega toga, njegovo ime ostat će zabilježeno zlatnim slovima u historiji bh. sporta, atletike posebno, kao jedan od najuspješniijih bh. atletičara svih vremena, navode iz Atletskog saveza BiH.
Dako će biti kremiran u Beču u kojem je proveo posljednje godine svog života.
Bosna i Hercegovina je zemlja bez sistema; zemllja u kojoj ne postoji amaterski, odnosno masovni sport. Ne postoji plan kojim bi se netko, bez obzira na godine, privukao na aktivno bavljenje sportom.
07.08.2021 Face.ba
(Saša Ibrulj/Telesport.hr)
Olimpijske igre u Tokiju posebne su po mnogočemu, prije svega zbog vremena i uslova u kakvima se održavaju, ali obilježila ih je i još jedna sitnica koju je malo ko spomenuo.
Bio je 29. juli 2021. ljeta Gospodnjeg kada je Alessandra Perilli, 33-godišnjakinja iz Borgo Maggiorea, na strelištu Asaka pucala trap vrijedan srebrne medalje. Dva dana kasnije Perilli je zajedno sa Gian Marcom Bertijem osvojila i broncu u mješovitom trapu, ali njen je prvi rezultat bio je važniji i zapravo historijski. Bila je to prva olimpijska medalja ikad za San Marino, zemlju od 30-ak hiljada stanovnika, kojoj su ovo bile ukupno 15. Igre. To je ujedno značilo da se lista evropskih zemalja koje su nastupile na Igrama, a nikad nisu osvajale olimpijsku medalju skratila na tek pet imena. Na postolje se na najvažnijim sportskim igrama naše civilizacije nikada nisu popeli predstavnici Albanije, Andore, Malte, Monaka…
I, naravno, Bosne i Hercegovine.
Svake Olimpijske igre u ovoj zemlji otvore istu raspravu o talentu i kvaliteti sportaša i sportašica s jedne, odnosno ulaganjima i sistematskom razvoju sporta s druge strane. Rezultati individualaca se evaluiraju kao u normalnim zemljama, prema njihovu konkretnom učinku u odnosu na konkurenciju, ali se kritike često balansiraju sada već višedesetljetnom pričom o nepostojećoj strukturi i mizernim ulaganjima u apsolutno sve segmente sporta. I nakon Tokija priča je suštinski ista, samo ju je dodatno zakompliciralo to što su se ljudi nadali.
U glavni japanski grad je kao europska juniorska prvakinja u 100 metara leptir stilom otputovala Lana Pudar, koja je u siječnju proslavila 15. rođendan. Seniorska državna rekorderka u tri discipline prije Olimpijskih igara plivala je vremena koja bi u Riju prije pet godina garantirala finale, a na seniorskom Europskom prvenstvu čak i medalju. Rezultata gladna nacija vidjela ju je kao svoju nadu; supertalentiranoj, ali ipak 15-godišnjoj djevojčici polufinale je pobjeglo za dlaku.
Za to je vrijeme 19-godišnji i dotad za većinu anonimni Nedžad Husić u kategoriji do 68 kilograma došao do polufinala u teakwandou. Brzo guglanje većini je pokazalo da je na proljeće bio srebrni na Evropskom prvenstvu, pa je za jedno jutro odjednom postao najveća nada čitave zemlje. Poražen je u polufinalu i repasažu te ostao bez medalje, ali s petim mjestom kao najboljim plasmanom jednog olimpijca iz BiH.
Mesud Pezer je u kvalifikacijama bacio kuglu do treće najduže udaljenosti, u teoriji bronzane daljine, a onda u u finalu dvaput prestupio, pa iz trećeg pokušaja bacio do 11. mjesta.
I naravno, kao svojevrsna personifikacija bosanske olimpijske godine, na sceni je bio i Amel Tuka. I on je, kao i svi nabrojani, kroz svoju karijeru pokazao da je u svojoj disciplini jedan od boljih, jedan od onih koji može konkurirati i pokušati ostvariti rezultat. Pa su i očekivanja bila velika, pogotovo nakon što je gotovo rutinski ušao u atletsko finale na 800 metara. Međutim, to je jedna od taktički najtežih trkačkih disciplina i Tuka je svoju utrku u kojoj je zaradio i ozljedu završio kao šesti. To je, kao i kod svih ostalih, bilo okidač za priču o kvaliteti s kojom je možda mogao više, samo da su se svi faktori poklopili.
Tokom svakih Igare, bilo zimskih ili ljetnih, na pamet mi padne intervju koji sam radio 2008., a koji sam i ranije spominjao na ovom mjestu. Bio sam naivni mladi novinar koji je za novogodišnje izdanje lokalnog dnevnika intervjuirao Marijana Kvesića, u to vrijeme predsjednika Olimpijskog komiteta BiH. Povod su bile nadolazeće Igre u Pekingu, na kojima je BiH imala tek petoro predstavnika — od kojih je najbolji rezultat napravio Hamza Alić 17. mjestom u kugli — a slatkorječivi je predsjednik pričao o planovima za budućnost.
Bivši Veležov nogometaš i funkcionar, koji je kasnije radio i u Zrinjskom, u tom je trenutku već iza sebe imao petogodišnji mandat u tročlanom predjedništvu OKBiH — naravno, čine ga jedan Srbin, jedan Hrvat i jedan Bošnjak — i zvučalo je kao da je ono što govori sasvim legitimno i dobro isplanirano, da je potpuno svjestan odgovornosti koju preuzima izgovorenim riječima koje će završiti u naslovu. On je, naime, tada poručio da će Bosna i Hercegovina u Londonu 2012. sasvim sigurno imati najmanje 50 sportaša, od kojih će dio njih biti i u borbama za prvu medalju.
Četiri godine kasnije u Londonu je BiH predstavljalo šestoro sportaša od kojih nitko nije uspio ući u finale u svojoj disciplini. U Riju ih je bilo 11, opet bez finala, dok je u Tokio doputovalo njih sedmoro. U Vancouveru je na zimskim Igrama bilo petoro predstavnika BiH, isto kao i u Sočiju, još četvoro ih je bilo u Pyeongchangu. Dakle, da pojednostavimo, od tog intervjua s Kvesićem, u kojem je najavio 50 sudionika u Londonu, prošlo je 13 godina, u kojima je — zaključno s današnjim povijesnim Pezerovim nastupom u finalu kugle — na sedam Igara nastupilo ukupno 43 sportaša i sportašica iz Bosne i Hercegovine.
U međuvremenu je jedina konstanta za svo to vrijeme predsjedništvo OKBiH. Kvesićev mandat započeo je 2002., a pet godina kasnije pridružili su mu se Izet Rađo i Siniša Kisić, koji je lani preminuo. Njega je naslijedio Milanko Mučibabić, koji je u tom organu bio od 2002. do 2007., dok su preostala dva člana predsjedništva u najnovijem mandatu — onom koji traje od 2020. do 2024. — Izet Rađo i Marijan Kvesić.
I to je zapravo suština priče o bosanskohercegovačkom sportu i društvu uopće. Ovdje nitko ne snosi odgovornost za ono što radi i govori.
Niko.
Nemojte pogrešno shvatiti, ne radi se tu o samo o trojici ljudi, oni su u ovoj priči gotovo nebitni i samo su simbol za sve što se događa oko nas. I naravno da ni oni sami ne mogu napraviti puno, ne u uvjetima kakvi vladaju u samom društvu. Štoviše, svi sportaši ističu da im je OKBiH pružio najbolje moguće uvjete i pomogao im da se spreme za Igre. Međutim, sport je već desetljećima samo kolateralna šteta kaosa koji političko-kriminalne elite godinama stvaraju kako bi lakše kontrolirale situaciju i prilagođavali je svojim osobnim potrebama. S druge strane, to stvara savršen alibi za sve kvesiće, rađe i mučibabiće, sve one koji su se našli na odgovornim funkcijama, ali ne snose odgovornost, jer, eto, nije do njih, pa ni nema razloga da pokušavaju.
Bosna i Hercegovina je zemlja bez sistema; zemlja u kojoj ne postoji amaterski, odnosno masovni sport. Ne postoji plan kojim bi se netko, bez obzira na godine, privukao na aktivno bavljenje sportom, pogotovo nekim od onih izvan liste najpopularnijih timskih, i otud tako mali broj sportaša na Igrama. Štoviše, većina olimpijskih sportova gotovo da i ne postoji u BiH — gimnastika, atletika, plivanje i skijanje trebali bi biti logični — a ne postoje osnovni uvjeti ni za bavljenje onim najbazičnijim. Pudar je do Olimpijskih igara dogurala iako u Mostaru nema bazen; Pezer i Tuka veći dio karijere provode u inozemstvu jer su kod kuće uvjeti puno lošiji.
Sistemska korupcija i protekcija pri kadroviranju čak i na najnižem stupnju dovela je do potpune degradacije nastavnog kadra, pa je sasvim logično da BiH nema ni školski sport koji bi trebao biti osnova, pogotovo za omasovljivanje bazičnih i individualnih sportova, u kojima bi iz većeg bazena bilo lakše pronaći buduće olimpijce. Sada bazen ne da je smanjen, nego gotovo da ne postoji. Sport u BiH postoji isključivo zahvaljujući entuzijazmu individualaca i njihovu pretvaranju kamenja u dijamante.
I zato je besmisleno i nepravedno nakon još jednih Igara kritizirati sportaše i sportašice.
Istina je, naravno, da su neki od njih mogli bolje, da su neki potpuno podbacili, isto kao što je istina i da su neki ove Igre odradili iznad svojih mogućnosti ili naprosto postigli realan rezultat. To je sport i to je sasvim normalno, ali je isto tako činjenica da je to njihov sport i njihov rezultat, do kojeg su došli isključivo vlastitom zaslugom i borbom sebe i svojih timova s vjetrenjačama, još otkako su prvi put i pokušali odraditi neki trening.
I možda će medalja jednog dana i doći; možda će BiH jednog dana i konačno iskočiti s one liste, ali to neće biti naša medalja, to neće biti medalja koju je Bosna i Hercegovina kao zemlja zaslužila; bit će to isključivo rezultat ludog entuzijazma, čelične volje i napornog rada, usprkos svemu što je BiH kao država napravila.
