Leccinum boreale
Porodica: Boletaceae
Sezona branja: U Kanadi/Alberta od avgusta do septembra
Ako zelite izvrsnu jestivu gljivu, koja nema ni jednog blizanca, ima dug period rasta, ponovno raste u istim zonama, moze se naci u listopadnim sumama a I ispod cetirana I u travi, onda je ova porodica gljiva upravo za vas.
Lecinum boreale je bio ubiran kroz duzi proces pod nazivom PAWMA ( Pick a Wild Mushroom Alberta/Berimo divlju gljivu u Alberti) , kao reprezentativna gljiva Alberte.
Mnoge jestive Boletaceae, Leccinum, Suillus I druge, jako su slicne jedna drugoj tako da ljudi cesto nisu sigurni koju od njih su ubrali. Od tuda je I osnovna preporuka za ovu siroko rasprostranjenu boletu da ima jako mnogo sebi slicnih gljiva ali su one sve jestive.
Medju njima, naravno postoje I mnoge razlike.Ako ste ubrali nekoliko jestivih gljiva I upali u veselo raspolozenje, ubrzo cete dobiti zelju da ih diferencirate I razaznate u cemu im se sastoje osnovne razlike.
Kao prvo provjerite dali su im ispod kape cjevcice ili listici (listicarke).Ako nozem zarezete kapu uzduz, tada cete vidjeti izduzene cjevcice koje formiraju spuzvastu masu kape gljive.
Drugi korak je pregledati strucak.Sve vrste Leccinuma imaju na stalku resaste dlacice zvane “scabers”.
Ako na gljivi nadjete ispod kape cjevcice a ne “scabers”, to znaci da ste nasli nesto drugacijeg clana porodice Boletusa, koja je jestiva ali to nije Leccinum boreale.
Leccinum boreale ima narandjasto-crvenu kapu koja moze da naraste do 16 cm u precniku, sa prljavo bijelim cjevcicama I hrapavim stalkom, koji je bijel, cvrst, debljine koja varira. Visok je do 15 cm sto ovisi od uslova u kojim raste.
Normalno je da mu stalak/stabljika izraste do 10 cm u visinu I da je debela 3 cm, generalno uza u svom vrhu (ispod kape) nego sto je u dnu.
Otisak spora mu je zuto-braon do zagasite boje cimeta ili srednje svijetlo braon.Kada raste u sumi, voli cistije predjele ali takodje dobro raste I u travisi visine do koljena.
Zvanicno ime mu je sastavljeno iz dvije rijeci:” Lecinum” sto na Italijanskom jeziku znaci” gljiva” i “boreale” sto na Latinskom jeziku znaci “sa sjevera”
Ova vrsta gljive moze da se susi, kuha a potom zamrzava.Kada je suva lako se koristi namakanjem u vodi ili se tako suva izdrobi I koristi kao snazan zacin.
Mnogi, medjutim, misle da su divlje gljive najukusnije kada se jedu svjeze.
U nasim sumama ga nema a veoma su mu slicne vrste koje rastu u izobilju I jednako su ukusne:
1-Brezov djed/Pasji vrganj/Hrapavac (Leccinum scabrum)
2-Opekasti djed, Turcin (Leccinum testaceum-scabrum)
3-Turcin, Turski vrganj, Zuti hrapavac (Leccinum aurantiacum)
4-Zutonogi djed, Zutonogi hrapavac, Plemeniti hrapavac (Leccinum crocipodium
5-Hrastov djed (Leccinum quercinum
6-Grabov djed (Leccinum griseum
(svi pojmovi od 1 do 6 preuzeti uzeti iz knjige Sakupljajmo jestive gljive, autor: Anton Poler Svijetlost Sarajevo 1991.)
D.Leccinum bjelogoricni-Turcin
Lecinum aurantiacum
Reblogged this on BiHski – Istorija smucarskog sporta/ Gljive / Gobe/ Planinarstvo/ Alpinizam – History of Skiing – Mushrooms, Alpinism, Hiking and commented:
Danas sam ih nasao u bjelogoricnoj sumi jezera Muir, AB
Sviđa mi seSviđa mi se