
Bilo je kod nas u Sarajevu, posebno u periodu priprema i odrzavanja Zimskih Olimpijskih Igara 1984.godine, mnogo izuzetno sposobnih ljudi koji su se, nakon sto su se Igre zavrsile, kao na neciji signal, razisli sirom svijeta za boljim poslovima i boljom buducnoscu. Tako se to desilo i sa nasim smucarskim radnikom Slavenkom Badjura, kojeg je rat zatekao na sluzbenom putu u Rusiju i Kazakhstan gdje je prodavao ski zicare i ski liftove koje je proizvodio “Energoinvest” po jednoj francuskoj licenci.
U Kazakhstanu je vodio mnoge velike investicije a najduze se zadrzao na mjestu rukovodioca eksploatacije naftnog polja i projekat menadjera skijaskih centara. I danas je u Almaty gdje se bavi privatnim poslovima ali uspijeva ponesto da doprinese razvoju skijanja i zimskog turizma u toj lijepoj i gostoljubivoj zemlji. Slavenkov sin, nekada takmicar u alpskom Evropa Kupu, uspjesno vodi privatnu kompaniju za opremanje ski centara.
Na videu koji je napravljen na planini Chimbulak (3170 m) koju je Slavenko modernizirao i doveo u red skijalista visoke turisticke kategorije, pojavljuje se i on uz novinara koji ga intervjuise na engleskom jeziku.
Slavenko Badjura je cesto u Sarajevu gdje skija na obje nase planine ali ga jos nikada niko nije upitao sta to on misli da bi bilo najbolje napraviti na Bjelasnici, Igmanu ili Jahorini?