Rodjen sam 1944 godine a sa 7 godina učestvovao sam na prvom takmičenju za pionire na Trebeviću.
Za razliku od moje braće (Pero,Pavle i Mića) koji su u to vrijeme bili skijasi trkači ja sam se opredjelio za alpske discipline.
Jednako sam imao uspjeha u slalomu, veleslalomu i spustu. Najbolje rezultate ostvario sam u omladinskoj konkurenciji gdje sam imao na pojedinim takmičenjima bolje rezultate od seniora. Treneri su isticali da sam veliki talenat što je često pisalo u novinama. Ključni momenat u mom sportskom razvoju desio se kad sam na treningu na Jahorini slomio nogu gdje sam kod treninga spusta u punoj brzini sa jednog hanga odletio van staze i nogom udario u panj. Udarac je bio tako snažan da su mi popucale kopče i šnjire na cipelama i slomio sam butnu kost (femur) koja je najtvrdja kod čovjeka.
Poslije toga kad sam se oporavio odlazim u JNA osamnaest mjeseci. Po izlasku iz vojske imao sam rezultata a to su uglavnom bila druga i treća mjesta rijetko prvo. Bio sam osam puta prvak BiH u sve tri disciplinei jednom u trčanju štafeta. U dvomeču sa Slavijom u Bugarskoj bio sam drugi. U Sloveniji, na l6.Državmom prvenstvu Jugoslavije u Mariboru u slalomu osmi. Na “Durmitorskom spustu” – osmi. Na Državnom prvensvu na Šari jedanaesti.
Posebno ističem Republičko prvenstvo u trčanju na Sokocu.U klubu nisu mogli da sastave štafetu pa su donijeli odluku da trči Ždrale koji je bio dobar trkač, ja iako alpinac i Šporer Katica. U to vrijeme Paljani su imali odličnu ekipu. Meni trčanje nije bilo strano obzirom da sam sa braćom često trenirao na Trebeviću. A posebno što sam išao pješke u Sarajevo u školu. Kao prva izmjena stafete trcali smo Miro Zuber u ekipi Romanije i ja ali tako da sam ga pretekao i donjeo prednost Katici Sporerg koja je trčala sa Čečarom iz Romanije. Katica je tu prednost izgubila a onda je Ždrale pobjedio za SSK Peru Jankovića iz Romanije.
Paljani dugo nisu mogli prežaliti tu pobjedu. To je bila moja jedina pobjeda u trčanju na Republičkom prvenstvu. Žao mije što su u ratu nestali svi isječci iz novina koje smo uredno sakupljali o svim uspjesima nas Lučića sa Trebevica .Beogradski sport je svojevremeno posvetio cijelu stranu porodici Lučića. Na državnim prvenstvima novinarima van BiH je bilo interesantno da nas snime jer smo učestvovala tri brata Mića, Rade i ja.
Takmicio sam u veoma jakoj konkurenciji generacije skijasa koja je obiljezila nase alpsko skijanje uspjesima kojim smo poceli dostizati Slovence.
Vladan Šušnjar, Kemo Nikšić,Vladimir Pajić, Dušan i Miladin Granzov, Nenad Gašić, Mirko Slokar, Ibro Slipičević kasnije u seniorima Milorad Lučić, Braco Kulenović što se vidi sa slika na Durmitoru.
Tu je još bio Stevan Djokanović. U medjuvremenu kad sam ja prešao u seniore sa scene su odlazili Uglješa Cvijetić, Ivica Matejić, Zoran Doršner, Miladin Golijanin .
BiHski - Istorija smucarskog sporta/ Gljive / Biciklizam/ Planinarstvo/ Alpinizam - History of Skiing - Mushrooms, Alpinism, Hiking 
Samo mala, mala ispravka tipfelera, zbog onih koji dolaze iza nas – Mirko je Slokar, a Zoran je Doršner.
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala lijepo Natasa, ispravio sam greske. Pozdrav, Vl.
Sviđa mi seSviđa mi se