Nije slucajnost da se zaborave akteri nekih drustveno znacajnih dogadjaja razlicitih nivoa, pa tako ni XIV Zimskih Olimpijskih Igara koje su 1984.godine odrzane u Sarajevu.(3 komentara)
Ali, onda, kao po nekom pravilu, kao neka neminovnost, pojave se tekstovi koji kao da zele otkloniti nepravdu i iz prasine izvuci nekog od aktera pa makar ga se vise niko i ne sjeca.
PAVLE PAJA LUKAČ – He was a Man!
Napisao: Husein Hujić
Malo je poznato da je na polju informativno-izdavačke djelatnosti, Organizacioni komitet XIV ZOI objavio oko 60 naslova knjiga i periodičnika!
Mnoga izdanja na našem i na olimpijskim jezicima, francuskom i engleskom, a čak na šest jezika portabl paket- izložbu „Hiljadu izložbi u hiljadu gradova“ ! Sve to s jednim ciljem, jasnog gesla: Ne igre radi igara!
U sektoru za informativno-izdavačku djelatnost direktor je bio dragi čovjek Pavle Paja Lukač.
Osnovno glasilo bio je mjesečnik „Olimpijski informator“, nastao iz istoimenog mjesečnika koji smo počeli izdavati već 1980. Trojezična kolor revija „Sarajevo‘84“ počela je izlaziti septembra 1981. Bila je to reprezentativna publikacija o pripremama Sarajeva za XIV ZOI.
Ali, bio je još jedan periodički informativni medij, najstariji; već krajem 1979 Paja Lukač je krenuo sa sedmičnim konferencijama za štampu!
Četvrtkom. Kakav animator, kakav propagator olimpizma i sporta, svakome dragi Paja! Često su na konferencijama bili i strani novinari; Paja je multisimultano prevodio samoga sebe, na njemački, engleski, ruski…Dragoga Paje sjetim se, sa zahvalnošću i divljenjem, svaki put kada iole detaljnije , a pogotovu zvanično, govorim o pripremama XIV ZOI.
Prvi put sam ga vidio, i čuo, u ljeto 1956, gledajući ga sa Babić Bašče, dok je igrao vaterpolo u bazenu na Bembaši! Čula se odozgo galama, čulo se svačije „dodaj“, „pucaj“, kao što se čuje u akustičnim arenskim , amfiteatarskim prostorima, kakav je istočni ulaz u Šeher, kroz koji Miljacka, izlomljena od padova kroz strmi i krivudavi kanjonski kamenjar, uplovi u pitomu ravninu Sarajeva, i smirena ulegne u bešiku Bosne, pa usnula prođe svom Bosnom…
Kad bi Paja šta doviknuo-odjekivao bi Jekovac! Nije „kad bi Paja zagalamio“, jer on nikada nije (ni na koga, ni zbog čega) galamio; on je samo glasno govorio. Uvijek, svugdje. Čim bi izašao iz auta, pred četverokatnicom tadašnjeg Organizacionog komiteta ZOI ( preko puta Pozorišta), čuo bi se njegov glas, u svakom hodniku…Paja je rođeni- glasnogovornik! Kako u grlenom, još izrazitije u profesionalnom, najprofesionalnom značenju riječi!
Drugi put sam Paju vidio koncem avgusta 23 godine kasnije, 1979, u kućici u kojoj je bilo prvo sjedište OK XIV ZOI, u Avde Jabučice ulici, na Gorici. Od tada sam s njim proveo četiri i po godine, radeći zajednički na promociji XIV ZOI. Prije nego što se, tog ljeta, konačno skrasio u rodnom Sarajevu, nakon višedecenijskog hoda po planeti Zemlji, bio je u Beogradu, u redakciji „Politike“.
Evo još pokojeg od bezbrojnih piljčića koji su iskričili iz jedinstvenog, neponovljivog mozaika kakav je krasio Paju Lukača. Kad bi prošetao od Titove do Čaršije, zaustavljale bi ga Sarajlije na svakom koraku!
Svak je imao nešto lijepo mu reći, i on svakome od njih.
Kad bi svijetom službeno predstavljao svoje Sarajevo, bivao bi takav kakav je, spontan, kao na Čaršiji. Svugdje su ga opsjedali novinari, uvijek sa dozom sumnjičavosti; hoće li Sarajevo biti sposobno za tako značajne Igre…Konferencije za štampu nisu bile dovoljne, pa su novinari, nerijetko, htjeli ekskluzivne vijesti. Paja nikoga ne bi odbio. Uvijek u vremenskom škripcu, ne bi stizao obući uobičajeni „ancug“ i staviti leptir mašnu; primao bi ih i u hotelskoj sobi, ponekad u pidžami!
Bilo da je bio gost emisije Larija (Larry) Kinga, koju je gledala čitava Amerika, ili da je bio voditelj „Igara na snijegu“, koju je gledala čitava Evropa (jedne su održane na Jahorini, 8 februara 1981, na dan kada će, tri godine kasnije, kugla zemaljska gledati spektalularno otvaranje XIV ZOI)-Paja je bio Paja; dostojanstven i spontan, zabavan i uvjerljiv, gospdin i raja, kosmopolit i Sarajlija…
He was a Man!- to je nakraća moguća biografija Paje Lukača , posve tačna, zapisana za vječnost, na njegovom grobu na Barama. Zaista, bio je Čovjek! Gospodin-Čovjek! Ljudina!
“Olimpijsko Sarajevo za nezaborav”!
BiHski - Istorija smucarskog sporta/ Gljive / Biciklizam/ Planinarstvo/ Alpinizam - History of Skiing - Mushrooms, Alpinism, Hiking 
Kao da je juče bilo, a prošlo je više od 30 godina.
Par godina prije olimpijade, Dane Maljković me je odveo na Igman.
Tada su kamere zabilježile kako Ante Sučić svečano otvara radove na Malom i Velikom Polju.
Prisutne su bile poznate Sarajlije, političari i narvno novinari.
Nije moglo proći bez popularnog Adi Mulabegović-a;
„Svakoj vladi treba jedan Adi..“
Tog dana sam prvi put uživo vidio Pavla Lukača.
Kasnije smo se „sretali“ na Jahorini.
Paja je bio neumoran, stalno je putovao.
U to vrijeme u Sarajevu je živio i radio još jedan poznati novinar.
Bio je to Džavid Husić koji je u prvom Yu-tabloidu AS objavio vijest:
„Danas su se nad Sarajevom sudarila dva aviona.
U oba je bio Pavle Lukač!“
Posljednji put sam Paju vido negdje na Dolac Malti ispred njegovog stana.
Nakon „Schlaga“ koji je preživio, sa štakama je ponovo „učio“ da hoda.
Teška bolest ga je spječila da vidi neslavne post olimijske događaje.
Sviđa mi seSviđa mi se
Pavla Lukača pominje i novinar Živko Baljkas u svom članku posvećenjim ZOI Sarajevo ’84, objavljenom u dnevnom listu Politika 07.02.2014. pod nazivom: „Hvala Jugoslavijo, hvala Sarajevo”:
———-
… doputovao sam u Sarajevo za četiri sata „Olimpik ekspresom”, vozom kakav odavno ne postoji na našim prugama, sa sedištima kao u avionu, stjuardesama koje nude čaj i kafu, dok na TV monitorima „idu” spotovi sponzora igara i defiluju učesnici Igara…
Međutim, nešto je nedostajalo. Sneg…
U Sarajevu nije bilo snega, temperatura iznad nule bila je i na Jahorini, Bjelašnici i Igmanu, na kojem se topio ionako tanak snežni pokrivač. Istina snežni topovi su bili spremni, ali za kompletiranje olimpijske scene nedostajao je sneg. To je konstatovao i „Njujork tajms”, a Pavle Lukač, bivši novinar i generalni sekretar „Politike”, šef pres službe Igara, uvek s leptir mašnom i osmehom, hrabro je ustvrdio: „Čekamo samo da svi takmičari i gosti stignu u Sarajevo”…
I bilo je tako uprkos nevremenu koje je zahvatilo planine iznad Sarajeva. Snežne vejavice praćene orkanskim vetrom i do 212 kilometara na čas i smanjena vidljivost tri puta su odlagale muški spust na Bjelašnici, dva puta ženski na Jahorini pa je postojala opcija da se Igre i produže, ali neko odozgo se smilovao i vreme se prolepšalo. Ili su to učinili organizatori, jer Pavle Lukač zabrinutost izveštača presreo izjavom: „U ponedeljak će vam biti potrebne naočari za sunce”.
U ponedeljak u prodavnicama nastala je jagma za njima, a Lukač je u pres centru delio najaktivnijim izveštačima čokanje „Zmaja od Bosne”, šljivovice čije su dejstvo strani novinari poredili sa dejstvom nitroglicerina.
Sviđa mi seSviđa mi se