IN MEMORIAM
Piše:Dimo Bilić
Prije nekoliko dana, u sedamdesetdrugoj godini života, prestalo je da kuca srce jednog od najvećih i najuspješnijih stonotenisera sa naših prostora, Dragutina Šurbeka. Tim povodom pišem nekoliko rečenica u znak pošte i divljenja prema legendarnom, jedinstvenom i nenadmašivom sportisti, koji je širom svijeta u stonoteniskim dvoranama oduševljavao i do ekstaze dovodio zaljubljenike stonog tenisa.
Šurbu poznajem od davnih 60-ih godina. Pratio sam vrlo pažljivo njegov sportski razvoj.
Od početka sam se divio njegovoj snazi, volji i neuništivoj želji za pobjedom. U njegovoj karijeri išao je velikim koracima prema svojim zacrtanim ciljevima. Kao što svi znamo uspio je do savršenstva. To dokazuju i pokazuju ogromni rezultati. On je na domaćim i internacionalnim takmičenjima osvojio izvanrednih i prosto nevjerovatnih 112 prvih mjesta. Na svjetskim i evropskim prvenstvima 36 medalja. Dva puta je bio svjetski prvak u dublu 1979 godine u Pjongjangu sa Antunom – Tovom – Stipančićem i 1983 godine u Tokiju sa Zoranom Kalinićem.
Velika je lista njegovih pobjeda i igara za vječnost. Želja mi je istaći da je taj velikan našeg sporta posebno simpatizovao nas Sarajlije. Uvijek kada je imao prilike rado je dolazio u naš grad. 1972 godine uveličao je u Sarajevu proslavu 20 godina moga igranja stonog tenisa. Tridesetogodišnji jubilej slavio sam u Berlinu 1982 godine i tom prilikom se igrao međunarodni turnir. Specijalni gost je bio Dragutin Šurbek. Na turniru su još iz Jugoslavije učestvovali Edvard Vecko i Milivoj Karakašević.
U ljeto 1978 na moj poziv iz Berlina, gdje sam obavljao dužnost šef-trenera stonoteniskog saveza, došao je u Berlin da mi pomogne na pripremama mlade reprezentacije. Tu je pokazao kao i uvijek svoje stručne i ljudske kvalitete. Bila je to posebna senzacija za obožavaoce ovog sporta. Svaki dan je pratilo naš trening jako puno ljubitelja stonog tenisa. Bio je to još jedan dokaz i potvrda da je Šurba i u ovoj zemlji bio pojam velikog čovjeka i izvanrednog sportiste.
Naše druženje smo nastavili na veteranskim evropskim i svjetskim stonoteniskim prvenstvima. I na ovim takmičenjima dominirao je veliki Šurba. Osvojio je pregršt medalja i pohvala.
Naše posljednje zajedničko putovanje je bilo za Kinu. 2005 smo igrali za veteransku reprezentaciju Evrope protiv Kine. Tu smo sreli veliki broj vrhunskih bivših i sadašnjih kineskih stonotenisera. Izvanredno je bilo vidjeti i doživjeti to kako su gledaoci tada na našoj turneji i susretima oduševljeno i frenetično pozdravljali Šurbekove virtuoznosti. Dvorane su bile ispunjene do posljednjeg mjesta.
Nevjerovatna je Šurbekova popularnost još uvijek u ovoj zemlji, postojbini stonog tenisa.
Njegov doprinos u razvoju stonoteniskog sporta u Jugoslaviji, a kasnije u Hrvatskoj, bio je velik i neprocjenjiv. Krasile su ga divne vrline i ljudske osobine. Imao je dobre, poštene i prijateljske savjete i pomagao je uvijek onima koji su trebali pravu i iskrenu podršku. Mi koji smo sa njim bili u stonoteniskim dvoranama osjećali smo se privilegovanim za višegodišnje druženje sa ovim legendarnim sportistom. Drugarstvo koje smo gajili do posljednjeg dana njegovog života ostaće nezaboravno, trajno i neuništivo.
Prijateljstvo je jedno od najtananijih osjećanja za koje je čovjek sposoban.
Jedna duša u dva tijela…
Spavaj spokojno tvoj vječni san, drugaru moj.
U našim razgovorima i mislima živjeće vječno sjećanje na prijatelja, druga, a ponajviše pravog i poštenog čovjeka. I znaj dragi Šurba:
Suza u oku, tuga u srcu i bol u duši znak su moje žalosti zbog velikog gubitka.
Zbogom Legendo !
P.S.
Dimino sjećanje na Šurbeka, objavilo je OSLOBOĐENJE:
