DIMI BILIĆU URUČENA POČASNA PLAKETA GRADA BERLINA

Piše: Sead Burić

DIMO DIMITRIJE BILIĆ SA PLAKETOM BERLINSKOG SENATA

45782442

U stonom tenisu okitio se brojnim titulama, od pionirskog do svjetskog šampiona, ali od ratnog bezumlja u prvom planu su mu ljudi i  nasušna potreba  da im u životnim nevoljama pruža ruke spasa.Sarajlija Dimo Dimitrije Bilić zapucao je u Berlin davne 1973. nakon Svjetskog stonoteniskog prvenstva u Šeheru. Na kome je, kao realista, učestvovao, kako to nalaže olimpijsko načelo. U njemu se uskoro, nakon jedne poluprespavane noći, nešto sudbinski prelomilo. Odlučio je da budućnost gradi u inostranstvu, iako je imao diplomu ekonomskog fakulteta i bio zaposlen. Svidjao mu se mentalitet radišnih i pragmatičnih nijemaca. I 23. augusta 1973. bez znanja jezika i poznanika, bez adrese na koju će pokucati, sa samo 100 DM u džepu, sletio na aerodrom ‘Schoenefeld’. Istog dana obreo se, po preporuci jugoslavanskog stonoteniskog reprezentativca Zdenka Uzorinca iz Zagreba, u Stonoteniskom klubu Hertha BSC Berlin. Nakon nekoliko treninga i odmjeravanje snaga u poenima, postaje treći klubski igrač. Od standardne šestočlane ekipe, bio je jedini stranac. Ali, znao je da život ne može i ne smije biti ispunjen samo sportom.  Zbog dogadjaja koji su ga zaskakali, isplakao je rijeku suza. Ipak, nikad nije razmišljao o povratku. Jer, optimizam i vjeru u sebe nisu okrnjile životne nedaće, već ih naprotiv prekalile. Zapeo je iz petnih žila na dva kolosjeka. Prvi,  non-stop učio njemački jezik, upoznavao face to face Nijemce. Drugi, trenirao više nego ikada ranije kako bi postao respektabilan stonoteniser u Bundes ligi. Stizao je, paralelno, da otkriva i istorijske lokacije podijeljenog Berlina, čiji je zapadni dio plijenio privrednim procvatom, kultuno-umjetničkim sadržajima, urednošću i ljepotom  restauriranih sakralnih i drugih objekata i brojnih izletišta, sa trim stazama.Sa Herthom BSC igrao je i u finalu kupa sajamskim gradova. Izgubili su protiv madjarskog Vasutasa iz Budimpešte, kao i u finalu njemačkog kupa. Ali Dimo je, ipak, za zelenim stolom fascinirao ofenzivnim stilom igre kojim je najčešće pobjedjivao protivnike. Iz meča u meč  rejting mu se kretao prema zvijezdama. Zato su svi  prognozirali, da će ostvariti sjajnu karijeru. To se i obistinilo: „U mojim vitrinama se nalazi 21 medalja sa svjetskih i evropskih prvenstava veterana – 6 zlatnih, 7 srebrenih i 8 bronzanih. Bio sam i svjetski šampion, dvaput vicešampion i tri puta evropski, kao i dva puta šampion u dublu“, ukratko podastire argumente Dimo Bilić.

SL.1
Sa svjetskog prvenstva u Bremenu, Dimo je osvojio zlatnu medalju.

Najdraži trofeji iz Bosne

Šta mu ta odličja znače? „ Pamtim i veoma se ponosim svakim uspinjanjem na pobjednički tron, ali su mi dvije titule iznad svih svjetskih i evropskih medalja. To su, kad sam kao 12-ogodišnjak postao pionirski prvak Sarajeva, što je publikovalo sarajevsko Oslobodjenje. I kad je USD Bosna Sarajevo, čiji  sam bio kapiten, u Skoplju 1. i 2. maja 1966. osvojila finale kupa Jugoslavije. I to je bio najveći uspjeh bosanskohercegovačkog stonog tenisa,“ ozarenog lica prisjeća se Dimitrije Bilić. S tim u vezi, neodvojivo je: dobitnik je, izmedju ostalih priznanja, i zlatne značke Stonoteniskog saveza Jugoslavije, za izuzetne rezultate u razvoju  sporta u BiH.U miljeu roditeljske ljubavi oca Dejana i majke Anke, kao najmladji izdanak porodične loze Bilić,  Dimo je stekao besprijekorno vaspitanje. Čovjek od rada i reda. Riječ mu svetinja. Tačan k’o švajcarski sat. Po prirodi druželjubiv i znatiželjan. Novac mu nikad nije bio u prvom planu. To je i te kako impresioniralo sve u stonoteniskim krugovima Berlina. I pozvali ga da bude rukovodilac  nekoliko seminara za profesore sporta pod nazivom „stoni tenis u školama“. Uslijedilo je prvo društveno priznanje: odlikovan je srebrnom i zlatnom značkom Stonoteniskog saveza Berlin.  I to su začeci njegovog volonterskog rada u Njemačkoj, koja mu je pružila šansu za ličnu i društvenu afirmaciju. Podredio je brizi i pomoći drugim i drugačijim ljudima u životnim nevoljama. To su prepoznali u Senatu Berlina. I nakon skoro desetogodišnjeg besplatnog rada u najvećem zatvoru SR Njemačka JVA Tegel dodijeljena mu je Svečana plaketa grada Berlina. Uručili su mu je, u prisustvu njegove kćerke žurnalistkinje Tamare senator Andreas Geisel i dosenator Aleksander Dzembritzki.

PLAKETAAA
Andreas Geisel, Aleksander Dzembritzki i Tamara sa Dimom, te Dimitrije Bilić sa priznanjima

Inače, počasna plaketa grada Berlina, koja je najznačajnije priznanje za volonterski rad i pomaganje ljudima dodjeljuje se najzaslužnijim ne samo u sportu, već i u politici, kulturi, nauci, privredi…..Kao jedan od desetorice laureata Dimo Dimitrije Bilić je predstavljen  čitaocima na cijeloj trećoj stranici  dnevnog lista „DER TAGESSPIEGEL“ Berlin.  Koja je rezervisana samo za besmrtnike i neizostavno se najavljuje na naslovnoj strani lista. Serial je vodila novinarka Katja Demirci. Povodom dodjele najnovijeg priznanja, Dimi su posebno drage čestitke dobijene od sarajlija rasutih širom svijeta, kao i stonoteniskih suparnika sa skoro svih kontinenata.

SL.2
Evropski prvak – POREČ 2009 – u finalu je igrao sa E.Veckom.

Ljudska gromada i sportski velikan

Sudbina sportskih velikana podsjeća na blagorodno stablo, na kome su takmičarski rezultati samo jedna grana njihovog ljudskog izraza i društvenog samopotvrdjivanja, ma gdje god bili.

Tokom rata, primjerice, Dimo je u nekoliko navrata poslao pomoć bolnici na Koševu i Savezu slijepih BiH i sarajevskoj raji i svojim sportskim prijateljima . Organizovao je i dva  konvoja humanitarne pomoći, za čije je pakovanje utrošio oko 10 kilometara ljepljive trake!!! Podijeljena je u jednakim dijelovima pripadnicima svih bosanskih naroda, te organizaciji  Jevreja „La Benevolencija“. Pomoć je i lično dovlačio u svoje voljeno Sarajevo , za najugroženije žitelje.

SL.7

U njegovoj blistavoj karijeri osjećaj ponosa i časti izazvao je i slijedeći spektakularni dogadjaj: Kinezi su 2005. pozvali i ugostili reprezentaciju veterana Evrope u sastavu Tibor Klampar, Dragutin Šurbek, Claus Pedersen i Dimo Bilić. Posjetili su tokom dvanaestodnevnog boravka u megapolisu Šangaju brojne škole i trenirali sa perspektivnim igračima najmnogoljudnije zemlje svijeta sa oko 50 miliona registrovanih igrača. Odigrali su i dva meča sa veteranima Kine. Upoznali su se i sa većinom kineskih stonoteniskih velikana. Ponajviše ih je, zbog komunikativnosti i druželjublja, fascinirao Chuang Tse Tung, trostruki za redom svjetski šampion. U sva tri finalna meča pobijedio je 1961., 63., i 65. svog najvećeg suparnika i u svijetu dostojnog protivnika Li Fu-Jung(a), koji ni u Sarajevu, iako je to optimistički najavljivao, nije uspio da se  domogne titule svjetskog prvaka.

SL.8
Tibor Klampar, Dragutin Šurbek, Claus Pedersen i Dimo Bilić u Kini
SL.9
Dimo sa Chuang Tse Tung(om)

Priča o karijeri Dime Dimitrija Bilića , sportskog velikana i ljudske gromade, koji  život posvećuje više od 65 godina  stonom tenisu, pola vijeka brzom hodanju i zdravoj ishrani (vegeterijanac je, nepušač, ne pije alkoholna pića, zasladjuje se voćem…), svjedočenje je o neprolaznosti temeljnih vrijednosti njegovog sportskog života, humanizma i čovjekoljublja za(po)četog u Sarajevu i  Bosni i Hercegovini.

Bravo, čestitke i živ bio, ma gdje god bio, sarajlijo Dimo!

 

2 thoughts on “DIMI BILIĆU URUČENA POČASNA PLAKETA GRADA BERLINA

  1. Nakon primanja počasne plakete, Dimi stižu čestitke.
    Pogledajte:
    Hvala Dimo na ovom obimnom priilogu koji treba tek isčitavati !

    ČESTITAM NA NAGRADI, TJ SVIM NAGRADAMA, MEDALJAMA I PLAKETAMA, za sportske cjeloživotne rezultate, ali još više za jedan ljudski, velikodušni, dobrovoljni pristup i pomoć ljudima u nevoljama svih vrsta! Pri tom si zadržao porodicu na okupu, djecu postavio na noge, te uz sav trud i angažman – možeš biti ponosan i potpuno zadovoljan svojim životom !
    Svaka ćast, živio!
    Srdaćni pozdravi,
    Andjelka.

    Zaista divno, drago mi je radi Tebe moj Dimo!!! Cast mi je biti Tvojim prijateljem, hvala
    i srdacan pozdrav, Ivo

    Liebe Familie Bilic,

    herzlichen Dank für den Artikel in der Zeitung. Hat mir gut gefallen und
    Dimo hat ja auch viele positive Erinnerungen von der Zeit in Berlin, obwohl
    Ihr es sicher nicht leicht hattet. Ich hoffe, Ihr seid gesund.
    Herzliche Grüsse
    von

    Franz und Anna aus Helsingborg

    Sviđa mi se

  2. Evo još jednog komentara:
    Hallo Zvonko, evo kako je jedan Seadov prijatelj iz Hrvatske komentarisao njegovu reportažu o meni. Dominik Raguz:” Oduševljen sam tvojom reportažom, fenomenalna oda ostvarenja Balkanskog sna ! Zaputiti se u svijet, boriti se za ono što volis i želiš i biti uspješan. I ostati skroman. I ostati DIMO.
    Ovo je oda stonom tenisu…, čestitam ti!
    Tvoj Dominik Raguz “

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.