Sve nas je manje..

Umrla su u samo tri dana, od 3.do 5. Marta ove godine, dva moja surjaka, dva brata moje supruge Slavice, Drago (1947) i Ratko (1952) Karan.

Nakon sto su sa “ lica zemlje” otisla dva moja brata, Mirko  I Zeljko, bez pauze da mine bol, gotovo da ni suze nismo obrisali a sudbina kao da  “pravi ravnotezu” uzima zivote braci Karan, nemilosrdno i na brzinu.

Srecom, ako se tako moze reci, vidjali smo se i druzili cesto, brali gljive, isli u lov, setali okololnim brdima, sjedili po sarajevskim kafanama i ispijali hladne gemiste.

Pokoj vasim dusama dragi moji surjaci, braco, prijatelji, pozdravljam vas ja sa sasvim drugog kraja svijeta u odnosu na ono mjesto na kojem sada  leze vase svjeze  tek iskopane  humke. Slava vam!