Jedan od najtrofejnijih bh. sportista ikada: U subotu preminuo Dako Radošević

preuzeto Sport Centar

Dako Radošević, bosanskohercegovački atletičar, preminuo je u subotu, 14. augusta, nekoliko dana pred 87. rođendan, saopćio je Atletski savez Bosne i Hercegovine.

Autor: FENA

Jedan od najtrofejnijih bh. sportista ikada: U subotu preminuo Dako Radošević

Dako Radošević, bosanskohercegovački atletičar, preminuo je u subotu, 14. augusta, nekoliko dana pred 87. rođendan, saopćio je Atletski savez Bosne i Hercegovine.

Rođen je 17. augusta 1934. godine u Jasenici (Bosanska Krupa).

Iz Atletskog saveza navode da je bio jedan od najtrofejnijih sportista Bosne i Hercegovine svih vremena, u atletskom svijetu poznat kao bacač kugle, još više kao bacač diska. Čak 11 godina uzastopno je bio prvak bivše Jugoslavije u ovoj disciplini 1956.-1966., a titulu državnog prvaka osvajao je u petoboju i bacanju kugle. Tokom karijere, u nekoliko navrata je postavljao državne rekorde u bacanju diska.

Kruna njegove karijere je osvajanje 8. mjesta u finalnom takmičenju u bacanju diska na Olimpijskim igrama u Melburnu 1956. godine. Drugi olimpijski nastup zabilježio je 1964. u Tokiju kada je bio na 15. mjestu.

U njegovoj ogromnoj zbirci trofeja su i zlatna medalja s Mediteranskih igara, četiri zlatne medalje s Balkanskih prvenstava i niz srebrnih i bronzanih priznanja.

Za jugoslovensku reprezentaciju nastupio je 43 puta, pet puta je proglašavan sportistom godine u anketi lista „Oslobođenje“.

Tokom čitave karijere ostao je vjeran Atletskom klubu Sarajevo, kojem je, nakon aktivne karijere dao doprinos kao uspješan trener.

Dako je istovremeno obavljao i niz odgovornih funkcija u sportskim organizacijama i asocijacijama i na taj način dao veliki doprinos razvoju bh. sporta u cjelini.

Zbog svega toga, njegovo ime ostat će zabilježeno zlatnim slovima u historiji bh. sporta, atletike posebno, kao jedan od najuspješniijih bh. atletičara svih vremena, navode iz Atletskog saveza BiH.

Dako će biti kremiran u Beču u kojem je proveo posljednje godine svog života.

Zemlja bez sporta

Bosna i Hercegovina je zemlja bez sistema; zemllja u kojoj ne postoji amaterski, odnosno masovni sport. Ne postoji plan kojim bi se netko, bez obzira na godine, privukao na aktivno bavljenje sportom.

07.08.2021 Face.ba

(Saša Ibrulj/Telesport.hr)

Olimpijske igre u Tokiju posebne su po mnogočemu, prije svega zbog vremena i uslova u kakvima se održavaju, ali obilježila ih je i još jedna sitnica koju je malo ko spomenuo.

Bio je 29. juli 2021. ljeta Gospodnjeg kada je Alessandra Perilli, 33-godišnjakinja iz Borgo Maggiorea, na strelištu Asaka pucala trap vrijedan srebrne medalje. Dva dana kasnije Perilli je zajedno sa Gian Marcom Bertijem osvojila i broncu u mješovitom trapu, ali njen je prvi rezultat bio je važniji i zapravo historijski. Bila je to prva olimpijska medalja ikad za San Marino, zemlju od 30-ak hiljada stanovnika, kojoj su ovo bile ukupno 15. Igre. To je ujedno značilo da se lista evropskih zemalja koje su nastupile na Igrama, a nikad nisu osvajale olimpijsku medalju skratila na tek pet imena. Na postolje se na najvažnijim sportskim igrama naše civilizacije nikada nisu popeli predstavnici Albanije, Andore, Malte, Monaka…

I, naravno, Bosne i Hercegovine.

Svake Olimpijske igre u ovoj zemlji otvore istu raspravu o talentu i kvaliteti sportaša i sportašica s jedne, odnosno ulaganjima i sistematskom razvoju sporta s druge strane. Rezultati individualaca se evaluiraju kao u normalnim zemljama, prema njihovu konkretnom učinku u odnosu na konkurenciju, ali se kritike često balansiraju sada već višedesetljetnom pričom o nepostojećoj strukturi i mizernim ulaganjima u apsolutno sve segmente sporta. I nakon Tokija priča je suštinski ista, samo ju je dodatno zakompliciralo to što su se ljudi nadali.

U glavni japanski grad je kao europska juniorska prvakinja u 100 metara leptir stilom otputovala Lana Pudar, koja je u siječnju proslavila 15. rođendan. Seniorska državna rekorderka u tri discipline prije Olimpijskih igara plivala je vremena koja bi u Riju prije pet godina garantirala finale, a na seniorskom Europskom prvenstvu čak i medalju. Rezultata gladna nacija vidjela ju je kao svoju nadu; supertalentiranoj, ali ipak 15-godišnjoj djevojčici polufinale je pobjeglo za dlaku.

Za to je vrijeme 19-godišnji i dotad za većinu anonimni Nedžad Husić u kategoriji do 68 kilograma došao do polufinala u teakwandou. Brzo guglanje većini je pokazalo da je na proljeće bio srebrni na Evropskom prvenstvu, pa je za jedno jutro odjednom postao najveća nada čitave zemlje. Poražen je u polufinalu i repasažu te ostao bez medalje, ali s petim mjestom kao najboljim plasmanom jednog olimpijca iz BiH.

Mesud Pezer je u kvalifikacijama bacio kuglu do treće najduže udaljenosti, u teoriji bronzane daljine, a onda u u finalu dvaput prestupio, pa iz trećeg pokušaja bacio do 11. mjesta.

I naravno, kao svojevrsna personifikacija bosanske olimpijske godine, na sceni je bio i Amel Tuka. I on je, kao i svi nabrojani, kroz svoju karijeru pokazao da je u svojoj disciplini jedan od boljih, jedan od onih koji može konkurirati i pokušati ostvariti rezultat. Pa su i očekivanja bila velika, pogotovo nakon što je gotovo rutinski ušao u atletsko finale na 800 metara. Međutim, to je jedna od taktički najtežih trkačkih disciplina i Tuka je svoju utrku u kojoj je zaradio i ozljedu završio kao šesti. To je, kao i kod svih ostalih, bilo okidač za priču o kvaliteti s kojom je možda mogao više, samo da su se svi faktori poklopili.

Tokom svakih Igare, bilo zimskih ili ljetnih, na pamet mi padne intervju koji sam radio 2008., a koji sam i ranije spominjao na ovom mjestu. Bio sam naivni mladi novinar koji je za novogodišnje izdanje lokalnog dnevnika intervjuirao Marijana Kvesića, u to vrijeme predsjednika Olimpijskog komiteta BiH. Povod su bile nadolazeće Igre u Pekingu, na kojima je BiH imala tek petoro predstavnika — od kojih je najbolji rezultat napravio Hamza Alić 17. mjestom u kugli — a slatkorječivi je predsjednik pričao o planovima za budućnost.

Bivši Veležov nogometaš i funkcionar, koji je kasnije radio i u Zrinjskom, u tom je trenutku već iza sebe imao petogodišnji mandat u tročlanom predjedništvu OKBiH — naravno, čine ga jedan Srbin, jedan Hrvat i jedan Bošnjak — i zvučalo je kao da je ono što govori sasvim legitimno i dobro isplanirano, da je potpuno svjestan odgovornosti koju preuzima izgovorenim riječima koje će završiti u naslovu. On je, naime, tada poručio da će Bosna i Hercegovina u Londonu 2012. sasvim sigurno imati najmanje 50 sportaša, od kojih će dio njih biti i u borbama za prvu medalju.

Četiri godine kasnije u Londonu je BiH predstavljalo šestoro sportaša od kojih nitko nije uspio ući u finale u svojoj disciplini. U Riju ih je bilo 11, opet bez finala, dok je u Tokio doputovalo njih sedmoro. U Vancouveru je na zimskim Igrama bilo petoro predstavnika BiH, isto kao i u Sočiju, još četvoro ih je bilo u Pyeongchangu. Dakle, da pojednostavimo, od tog intervjua s Kvesićem, u kojem je najavio 50 sudionika u Londonu, prošlo je 13 godina, u kojima je — zaključno s današnjim povijesnim Pezerovim nastupom u finalu kugle — na sedam Igara nastupilo ukupno 43 sportaša i sportašica iz Bosne i Hercegovine.

U međuvremenu je jedina konstanta za svo to vrijeme predsjedništvo OKBiH. Kvesićev mandat započeo je 2002., a pet godina kasnije pridružili su mu se Izet Rađo i Siniša Kisić, koji je lani preminuo. Njega je naslijedio Milanko Mučibabić, koji je u tom organu bio od 2002. do 2007., dok su preostala dva člana predsjedništva u najnovijem mandatu — onom koji traje od 2020. do 2024. — Izet Rađo i Marijan Kvesić.

I to je zapravo suština priče o bosanskohercegovačkom sportu i društvu uopće. Ovdje nitko ne snosi odgovornost za ono što radi i govori.

Niko.

Nemojte pogrešno shvatiti, ne radi se tu o samo o trojici ljudi, oni su u ovoj priči gotovo nebitni i samo su simbol za sve što se događa oko nas. I naravno da ni oni sami ne mogu napraviti puno, ne u uvjetima kakvi vladaju u samom društvu. Štoviše, svi sportaši ističu da im je OKBiH pružio najbolje moguće uvjete i pomogao im da se spreme za Igre. Međutim, sport je već desetljećima samo kolateralna šteta kaosa koji političko-kriminalne elite godinama stvaraju kako bi lakše kontrolirale situaciju i prilagođavali je svojim osobnim potrebama. S druge strane, to stvara savršen alibi za sve kvesiće, rađe i mučibabiće, sve one koji su se našli na odgovornim funkcijama, ali ne snose odgovornost, jer, eto, nije do njih, pa ni nema razloga da pokušavaju.

Bosna i Hercegovina je zemlja bez sistema; zemlja u kojoj ne postoji amaterski, odnosno masovni sport. Ne postoji plan kojim bi se netko, bez obzira na godine, privukao na aktivno bavljenje sportom, pogotovo nekim od onih izvan liste najpopularnijih timskih, i otud tako mali broj sportaša na Igrama. Štoviše, većina olimpijskih sportova gotovo da i ne postoji u BiH — gimnastika, atletika, plivanje i skijanje trebali bi biti logični — a ne postoje osnovni uvjeti ni za bavljenje onim najbazičnijim. Pudar je do Olimpijskih igara dogurala iako u Mostaru nema bazen; Pezer i Tuka veći dio karijere provode u inozemstvu jer su kod kuće uvjeti puno lošiji.

Sistemska korupcija i protekcija pri kadroviranju čak i na najnižem stupnju dovela je do potpune degradacije nastavnog kadra, pa je sasvim logično da BiH nema ni školski sport koji bi trebao biti osnova, pogotovo za omasovljivanje bazičnih i individualnih sportova, u kojima bi iz većeg bazena bilo lakše pronaći buduće olimpijce. Sada bazen ne da je smanjen, nego gotovo da ne postoji. Sport u BiH postoji isključivo zahvaljujući entuzijazmu individualaca i njihovu pretvaranju kamenja u dijamante.

I zato je besmisleno i nepravedno nakon još jednih Igara kritizirati sportaše i sportašice.

Istina je, naravno, da su neki od njih mogli bolje, da su neki potpuno podbacili, isto kao što je istina i da su neki ove Igre odradili iznad svojih mogućnosti ili naprosto postigli realan rezultat. To je sport i to je sasvim normalno, ali je isto tako činjenica da je to njihov sport i njihov rezultat, do kojeg su došli isključivo vlastitom zaslugom i borbom sebe i svojih timova s vjetrenjačama, još otkako su prvi put i pokušali odraditi neki trening.

I možda će medalja jednog dana i doći; možda će BiH jednog dana i konačno iskočiti s one liste, ali to neće biti naša medalja, to neće biti medalja koju je Bosna i Hercegovina kao zemlja zaslužila; bit će to isključivo rezultat ludog entuzijazma, čelične volje i napornog rada, usprkos svemu što je BiH kao država napravila.

(Saša Ibrulj/Telesport.hr)

Novi program treninga za zene/djevojcice u alpskom skijanju u Kanadi

Izvor ACA Kanadska Asocijacija za alpsko skijanje

ŽENE U PROGRAMU SKI RACING-skijaskih takmicenja


Program za žene koje ucestvuju u skijaškim trkama.


Što je program Women in Ski Racing Program?

Osnovni cilj je : Razviti elitne zenske trenere za alpsko skijanje, koji ce djelovati kao edukatori drugim ambicioznim trenerima zena sirom Kanade! Svim zainteresiranim kandidatima sirom Kanade, APLICIRAJTE !

Izvod:

ACA je u svom radu posvecena poboljšanju mogućnosti za žene koje se identificiraju takvim (u daljnjem tekstu: žene) diljem kanadske skijaške zajednice.

ACA -in program Women in Ski Racing Program (Program za zone u skijaskim takmicenjima) temelji se na:

Osnaživanje i motivisanje djevojčica i žena za cjeloživotno sudjelovanje u sportu,


Stvaranje i razvijanje osjećaja pripadnosti žena i djevojaka u skijaškoj zajednici,


Davanje prioriteta mentalnom i fizičkom zdravlju i dobrobiti,


Stvaranje mogućnosti da žene/treneri koje istražuju i pripremaju se za rad trenera skijanja, vode poslove realizacije razvojnih programa.


Ciljevi:

Potaknite žene i djevojke da cijene i ostanu u sportu
Osnažite žene da teže svom punom potencijalu u sportu i društvu
Razviti elitne ženske trenere za alpsko skijanje, koji će djelovati kao edukatori i mentori drugim ambicioznim trenerima žena diljem Kanade;
Stvoriti podršku za profesionalan rad u realizaciji programa treninga u alpskom skijanju u Kanadi;
Stvorite mogućnosti sportašima i trenerima da razviju svoje vještine i samopouzdanje uz podršku svojih vršnjaka i mentora

Moses Liang-Cheng novi clan Upravnog odbora FIS

Moses Liang-Cheng Zheng (*1983.) osnovao je Topsun Outdoor Tech Ltd., Co. u suradnji sa SWIX grupom 2013., poznatom i kao SWIX Kina (mazanje-maze za skije).Od tada se bavi marketingom zimske sportske opreme i popularizacijom skijanja u Kini .

2017. godine sastavio je elitni tim za smucarsko trčanje, i angažirao norveškog trenera koji će ih pripremati za Zimske Olimpijske Igre 2022 u Kini. Tim se trenutno nalazi u Norveškoj i ucestvuje, kao reprezentacija Kine, na razlicitim trkama sirom Evrope.

Ching je 2018. izabran na mjesto potpredsjednika Kineskog skijaškog saveza.

Putem fleksibilnijeg mehanizma treninga i modela sportske propagande predstavljenog u Kini, organizirao je različite programe obuke i natjecanja sirom Kine. Njegove aktivnosti u mnogome pomazu popularizaciji skijaskog sporta kod mladih u Kini sto rezultira milionima novih sportista i rekreativaca a, naravno, i razvojem “bijele” industrije.

Ponosni je ucesnik skijaskog pokreta od “300 milijuna ljudi koji sudjeluju u zimskim sportovima u Kini”.


Ženski Mountain Bike Cross-Country OI Tokyo 2020

Trka se odvijala 27 jula od 15.00 do 17.00 sati lokalnog vremena, na istoj stazi Izu na kojoj su i muškarci vozili. Staza je interesantna i složena, ali mislim da je jako teška za preticanje.

Učestvovalo je 38 biciklistkinja iz 29 zemalja. Prvo mjesto i zlatnu medalju je osvojila Švajcarkinja Jolanda Neff, a srebro i bronzu njene zemljakinje S. Frei i L. Indergrand. Velika favoritkinja Francuskinja Lora Lecomte osvojila je šesto mjesto.

Jolanda Neff

Badjure sa plavog Jadrana

Kada ti se sa godisnjeg od odmora javi prijatelj saljuci slike pune plavetnila najljepseg mora na svijetu, onda ti i nemas puno izbora osim da te slike jadranske ljepote podijelis sa drugima.

Na slikama je skijaski radnik iz Sarajeva, Slavenko Badjura ing.gradjevine, businessman, sa suprugom Ajnur! DOBRO MORE DRAGI PRIJATELJU!

Kako zamijeniti pedale?

U principu skoro nikad ne mjenjamo pedale. Kad kupimo bicikl on obično dođe s pedalama, ako i ne dođe, tamo u prodavnici odaberemo neke, prodavač ih odmah postavi i gotovo.

Tako sam i ja uradio kad sam u januaru kupovao svoj Giant Revolt 2. Bike je bio bez pedala i ja, s planom u glavi da ću kasnije preći na SPD pedale, kupim neke od 9$, koje mi prodavač postavi u prodavnici.

Sada kad sam već odustao od SPD pedala, odlučim da zamijenim stare Flat pedale novim, malo skupljim platformama.

RockBros light platform pedal for Road
MTB 9/16″

Kupim jako finu RockBros fajber pedalu, dimenzija 10.5 x 12 centimetara. Proizvode je u crnoj, plavoj, zelenoj, oranž i crvenoj boji. Na Amazonu 42.99$.

Sada treba skinuti stare pedale i postaviti nove. U principu to je jednostavan posao. Međutim prilikom zamjene pedala lako možemo doći u konfuziju i napraviti probleme. Kakvu konfuziju? Prije nego što objasnimo tu ključnu stvar, prvo da objasnimo obilježavanje pedala.

Pedala na čijoj je strani pogon, tj. lanac, zove se pogonska pedala. Istovremeno ona je s desne strane vozača, ispod njegove desne noge, pa je usvojeno da to bude DESNA Pedala. Analogno tome nepogonska pedala, ona sa suprotne strane, biće LIJEVA Pedala.

I u čemu je sada ta ključna stvar? Ključna stvar je da su navoji na pedalama narezani u suprotnim smjerovima. Što kao rezultat ima činjenicu da Desna pedala uvijek mora tačno ići na desnu stranu, a Lijeva pedala mora tačno ići na lijevu stranu ( pedale nisu interchangeable – zamjenljive). Zato ih proizvođač tako i označava:

SA-L je Left tj. Lijeva pedala, a SA-R je Right tj. Desna pedala.

Nadalje, osim što svaka pedala mora ići na svoje mjesto, one se još odvrću i zavrću u suprotnim smjerovima, zbog tih suprotno narezanih navoja.

Zapamtite:

– Desna pedala se odvrće u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu, a zavrće se u smjeru kretanja kazaljke na satu.

– Lijeva pedala se odvrće u smjeru kretanja kazaljke na satu, a zavrće u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu!

Za skidanje i postavljanje pedala potreban nam je takozvani Pedal ključ:

Pedal ključ

Pedal ključ košta oko 20$. Da ne bi trošili badava pare, možete koristiti obični 15 mm viljuškasti ključ, koji skoro svako ima u garaži:

15 mm viljuškasti ključ
Otpustimo Pedal ključem desnu pedalu u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu.
Odvrnemo pedalu rukom
Novu pedalu namažemo kvalitetnim uljem ili mašću
Uvrnemu novu pedalu prvo rukom, a zatim zategnemo Pedal ključem u smjeru kazaljke na satu.

Sve ovo ponovimo s Lijevom pedalom:

Umjesto Pedal ključa može se koristiti i 6 mm Allen key ili po našem Imbus ključ 6 mm:

U ovom slučaju, ako izvedba pedale dozvoljava, pedala se odvrće i zavrće sa unutrašnje strane crank arma (vidi gornje slike). A crank arm je:

Uh napisah jako dug članak o naoko jednostavnoj temi – zamjeni pedala!

Muški Mountain Bike Cross-Country OI Tokyo 2020

Mountain Bike trke su na programu u ponedeljak i utorak 26 i 27 jula. I muška i ženska konkurencija imaju po 38 biciklista iz 29 zemalja.

Krug je dug 4.1 km plus 1.3 km startni krug. Staza se nalazi blizu grada Izu oko 150 km daleko od Tokya.

Stazu je dizajnirao i izgradio Južno Afrički ekspert Nick Flores. Njegova staza ima tehničke padove, kamenite sekcije, uske oštre okuke i strme uspone. Staza ima 5 uspona po jednom krugu svaki sa preko 150 metara visinske razmike.

Trka je počela u ponedeljak 26 jula i trajala od 13.00 do 17.00 sati lokalnog vremena.

Finalni rezultat je:

Velika pobjeda i zlatna medalja mladog Britanca Thomasa Pidcocka. Drugoplasirani u svjetskom kupu Švajcarac Mathias Fluckiger osvojio je srebro, Španac David Valero bronzu.

Veliki favorit Nino Schurter iz Švajcarske osvojio je četvrto mjesto.

Na + 33 °C!

Bilo je vruće, ali morao sam izići iz kuće, sjesti na bajk i krenuti.

U toj vrućini je bila i jedna prednosti – skoro nikoga nije bilo na putu. Svi se posakrivali u zatvorenom.

Ovo je novo. Nedavno postavljeno – pumpa da dopumpaš gume u slučaju potrebe i nekoliko ručnih alata za podešavanje bajka i otklanjanje lakših kvarova. Kolko dugo bi ovo trajalo kod nas?

I evo na kraju, na ulasku u zgradu, finalni rekording na bike kompjuteru. Pogledajte HR, tj. otkucaje srca! I potrošene kalorije!