Gljive:Bisernica/Blusher /Amanita rubescens (crveneca)

Bisrnica/Amanita rubescens-evropska varijanta

Kraljice, knjeginje i dvorske dame

“Sad, nakon sto smo upoznali otrovne Amanitae, mirnije duse mozemo pristupiti jestivim.Sve predstavnice ovoga “visokog roda” su, kao i njihove otrovne posestrime, elegantne, visoke i vitke.Zato cemo, kao i uvijek kad je rijec o zenskom rodu, najvecu paznju obratiti njihovim nogama; sesiri kao i ostalo ruho, zato su da covjeka prevare.”

Ivan Focht  Gljive Jugoslavije

Amanita rubescens, bisernica, blusher je gljiva koja se javlja u mnogo varijacija od kojih je nekoliko istrazeno i poznato.Autori uglavnom podsjecaju na njenu uvjetnu jestivost, odnosno, potrebu da prije upotrebe bude dobro odkuhana. Focht u svojim knjigama takodje sugerise njeno odkuhavanje ali  nista drugo ne stavlja ispred visoke ocjene o njenoj izvrsnoj ukusnosti i izdasnosti  crvenkastog mesa.Ja sam je rijetko brao ali sam se zato u sumi cesto zaustavljao i divio njenoj ljepoti.

Uvijek smo je jeli ukiseljenu u kuci mog brata Mirka jer su je on i njegova supruga Ozrenka favorizovali u odnosu na druge ukusne i popularne gljive.

Bisernica/Amanita rubescens-crveneca

Specificnost Amanite rubescens koja raste u okolini Sarajeva,( Trebevic, Pale i Stambulcic) je meso koje na presjecima pocrveni, porumeni bojom vina.To joj je osnovna vidljiva razlika u odnosu na sve duge amanite a posebno  njoj veoma slicnoj i veoma otrovnoj Amaniti pantherini/panterovki.

Foht pise: “Bisernica je mozda najzahvalnija gljiva medju svima, jer je pored svojih gastronomskih kvaliteta i masivnosti, vrlo cesta a javlja se u svim sumama vec od maja pa sve do novembra, cak i po velikim vrucinama.

Mogucnost zamjene/brkanja: Pobrkati se moze lako s jestivom Amanitom excelsom, a od otrovnih najlakse sa Amanitom pantherinom i njenim varijetetom abietum, ako se ne pazi na to da ove opasne gljive ne crvene u mesu kao bisernica ….Amanita pantherina i abietum, uvijek, pa i u starosti, ostaju bijele.”

Blusher (Amanita rubescens) se javlja u mnogo varijacija, od kojih su samo neke ispitane i prepoznate.Varijacija  f.annulosulphurea ima svijetlo sumpurasto-zut prsten-  a ne bijel kao kod tipicne bisernice, nije rijetka i jestiva je .Cesca je u planinskim cetinarskim sumama ali se nadje i u ravnicarskoj bjelogorici.

Bisernica/Amanita rubescens jos neotvorena

H abitat/staniste: Javlja se pojedinacno ili u grupama na cistinama u cnogoricnim a i bjelogoricnim sumama, na visim ali i na nizim lokacijama, na kiselom zemljistu ali i na zemljistu sa kalcijem, od ljeta pa do kasne jeseni.

OPIS: Focht “Sesir 15-17 cm a i do 23 cm, meso debelo.Ovo meso joj, medju svim Amanitama samo njoj, pocrveni, ili je vec od pocetka crveno u dnu drska, narocito u rupicama koje su gotovo uvijek izdubili crvi, a pocrvenit cce posvuda, ako ne ubrzo nakon preloma, tada najkasnije za dva sata.Njeno crvenilo je boje vina, odnosno cigle, pa ako na njega obratimo paznju, ne mozemo se zabuniti u odnosu na sve druge Amanitae, osim na A.pseudorubescens.

I sesir joj moze biti ove boje, vinski crvene, ali i crveno-smedje, sivkastocrvene ili crvenosive, pa i zuckastocrvene, zuckastosive ili zuckastosmedje, a vrlo cesto je vinski crvena boja kao razlivena po blijedjoj  (prljavo bjelicastoj odnosno oker podlozi) .Dugo je dosta ispupcen, ponekad skoro konican, na kraju skoro spljosten, pa i malo udubljen.Rubovi mu nisu iscrtkani, samo cesce radijalno napukli.

Po kozici koja se lako skida prilegle su sivkaste krpice, razllicite po velicini, okruglaste, kvadrataste ili paralelopipedne, np uvijek plitke i ravne, odnosno lako oblo ispupcene, nikad u spic; otiru se lako, i mrve. Lamele su bijelei slobodne kao kod svih Amanita, sa vinskim mrljama pri stajanju i nakon pritiskanja.

Drzak moze biti i vitak i masivan, kod sitne forme, kad je i siri i manji, 4-9/1-2 cm, kod krupne, crnogoricne, 7-19/1,5-3,5 cm, istobojan sa sesirom, premda prilicno svijetliji i skoro cisto bijel prema vrhu i tu njezno iscrtkan.

Manzeta lezi visoko i dosta se spusta, vrlo cesto prilegla uz drzak svom duzinom, iscrtkana s gornje strane od otisaka lamela.Po drsku su rasporedjene tamnije pahuljice u obliku cik-cak, a pri vrhu bulbe se nalaze kadkad i vijenci krupnijih krljusti.Bulba tipa 4, gdjekad tek naznacena , a gdjekad debela i do 4,5 cm.

Meso dosta debelo, ali ne uvijek jer su lamele siroke.Snijezno bijelo, socno,, jedro, bez mirisa.Ne preporucuje se probati je sirovu jer je u tom stanju otrovna.Ali otrovni sastojci se na vatri potpuno i bez traga gube, tako da kuhana ili pecena ne samo da je bezopasna nego i lako probavljiva, tako reci za bolesnika.Jede se cijela, i sa struckom ako nije crvav, a to je , na zalost, velika rijetkost;jedino se preporucuje skinuti kozicu, sto nozem ide lako (cijepa se u obliku sirokih traka), ali, cesto sam zaboravljao na tu predostroznost, pa mi se ipak nikad nije nista dogodilo.” Gljive jugoslavije, Nolit Beograd 1979.

blusher=crveneci       rubescens=crveneca

http://pluto.njcc.com/~ret/amanita/species/ruberube.html