Na vijest da je zauvijek otišao Midhat Uštović
Objavljeno u Oslobođenju
Ponedeljak, 16.maj/svibanj 2016
Samo nekoliko dana poslije „neproslavljenog“ velikog jubileja, 50 godina od osvajanja Kupa Jugoslavije u stonom tenisu, prestalo je zauvijek da kuca srce jednog od najvećih i najuspješnijih stonotenisera sa naših prostora, Midhata Smislova Uštovića.
Tim povodom pišem ovo nekoliko rečenica da se potpuno ne zaborave uspjesi naših stonoteniskih asova, kojima je pripadao i izuzetni Uštović, i da se toga prisjete bar oni kojima to nešto znači i predstavlja.
Naime, daleke 1966, 1. i 2. maja u Skoplju, sarajevska Bosna, čije su boje branili autor ovih redova, kao kapiten, te Enes Cone Gazić i Midhat Smislov Uštović, napravila je veliki podvig pobjedom u finalu Kupa i tako darovala Sarajevu i BiH veliki pehar Kupa Jugoslavije, što je bio i dotad najveći uspjeh stonotenisara sa naših prostora.
Bila je to prava senzacija.
Nažalost, taj podvig nikada nije obilježen, niti su „odgovorni“ ikada pokazali da je taj veličanstveni uspjeh i njima važan. Midhat Uštović je tako zauvijek otišao, a da nije doživio, da mu još za života bude odato priznanje za uspjeh koji je u slavnom triju ostvario prije pola vijeka.
S druge strane, moje prijateljstvo sa Midhatom Uštovićem, neće prekinuti
ni njegova nenadana smrt, jer će ono nastaviti da živi u neugasivim sjećanjima.
Uostalom, naše prijateljstvo nije prekidano ni tokom velike tragedije koja nas je zadesila prije više od dvije decenije.
Prijateljstvo je jedno od najtananijih osjećaja za koje je čovjek sposoban, a časovi kada se ono provjerava su nevolja i bezizlazne situacije.
I znaj, dragi prijatelju: suza u oku, tuga u srcu i bol u duši znak su moje žalosti zbog velikog gubitka.
Dimo Bilić