Autor: Tomislav Batinic, Bato SA
Poštovana rodbino i prijatelji!
S velikim izrazom poštovanja prihvatio sam želju familije i PD „ Centar „ da se u njihovo ime i svih vas ovdje prisutni oprostimo od rahmetlije
ADILA ŠAKOVIĆA zvanog ŠTEKA.
Šteka se rodio u najljepšem godišnjem mjesecu-maju 1928.g. na periferiji dijela stare gradske jezgre Sarajeva. Osnovnu školu i gimnaziju s velikom maturom završio je u rodnom gradu Sarajevu. Cijeli radni vijek proveo je u velikom privrednom gigantu „ Energoinevstu „. Od 1951.g. počeo se baviti planinarstvom u koje ga je uveo prijatelj mu rahmetli Asim Vranić, kada je postao član PD „ Treskavica „ a od 1960 je član PD „Energoinvest-a „ čiji je jedan od osnivača i aktivista izgradnje planinarskog doma na Stupnju. U ovom Društvu bio je u dva mandata predsjednik, a poslije rata bio je jedan od osnivača PD „ Centar „ kao i graditelj objekta ovog Društva na Čavljaku.
Prostor i vrijeme ne dozvoljava da istaknem sve ono što je u pozitivnom smislu krasilo našeg planinara Šteku, dobrog i plemenitog sarajevskog Bošnju.
On je, jedan od posljednjih izdanaka stare sarajevske raje s korza, jalije s Darive, plesnjaka i igrališta u FIS-u, prijatelj, drug, svestrani planinar, zaljubljenik u planine, uzorita familijarna osoba građanskih manira i primjeren radnik u preduzeću gdje je radio. Bio je istinski vjerodostojan u poštivanju ajeta svete knjige Kur;ana. Nije bio podložan bilo kojoj formi nacionalizma i dnevno-političkim igrokazima. Bio je, i ostao planinarski fantast i entuzijasta,veteran i bard sarajevskog i b-h planinarstva. Uvažavan je kao jedan od svestranih i kompletniih planinara kojeg su Sarajevo i BiH iznjedrili. Nije pretjerano reči da, on stoji uz bok Dragi Šeferu, Josipu.Sigmundu, Dragi.Entrautu, Halidu Čauševiću, Uzeiru Bešireviću i drugim velikanima u b-h planinarstvu. Bio je klasični planinar, ekolog, gorski spasioc, vodić planinarskih pohoda i izleta, predavač, instruktor mlađim generacijama. Pored neumornog obilaska planinarskih staza, koje je često i sam markirao, angažirao se i u programiranom radu planinarskih društava čiji je član bio počev od PD Treskavice, PD Energoinvesta, PD Centar, djelujući u nizu značajnih akcija, od gradnje objekata i druge planinarske infrastrukture. Trajna uspomena ostaje njegovo markiranje društvene transferzale od Čavljaka do planine Ozren u dužini od 45 km. Angažirao se i u jednom segmentu priprema i održavanja XIV ZOI 1984.g. Sretna je okolnost da je u bavljenju planinarstvom imao neposredno razumijevanje i podršku rahmetli supruge gđa. Fikrete i sinova gospode Tahira i Adnana. Njegovi najbliži i najdraži pamtit će ga kao brižnog oca familije. S obzirom na svoje godine, dao je odgovarajući doprinos i u odbrani BiH. Doživljavao je sebe kao patriota, pripadao je onoj generaciji koja je neizmjerno volila svoj rodni grad i ljude koji u njemu žive. Isto tako, u preduzeću u kojem je radio i stekao uslove za penzionisanje, bio je priznat kao vrijedan i discipliniran radnik.
Imao sam izuzetnu osobnu čast da sam s rahmetli Štekom, blizu 60 godina, planinario, obilazeći najveći broj planinarskih vrhova za vrijeme ex Jugoslavije i nakon završetak proteklog rata. Bili smo prepoznatljivi u planinarskim sredinama po i izvan planinarskih staza, obišli smo veći broj domaćih i inozemnih planinarskih staza na planinama Bjelašnice., Treskavice, Durmitora, Velebita, Mosora, Dinare, Biokova, Triglava, Trebevića, Zelengore, Lebršnika,Vlašića, Vranice, Prenja, Jahorine, Kozare, Ozrena, Romanije, slovenačkih i austrijskih Alpa i slovačkih Tatra. Zbog neumornog i kontinuiranog planinarenja po planinskim stazama a često van njih raja nam je znala reči: „ Ako itko sretne snježnog himalajskog čovjeka Jetija to će biti Šteka i Bato“. O našem drugovanju s planinom, uvaženi novinar lista OSLOBOĐENJE g. Ramo Kolar, koji je preko 30 godina uređivao kolumnu „Planinarski kutak „ koja je nažalost ugašena, napisao je reportažu o nama, pod naslovom „Planina nas je održala, njojzi hvala , gdje ističe, citiram;: „ Po čemu su poznati među rajom? Kao stalni planinarski dvojac, duet, dubl, što traje kao vrijednosna kategorija, sve vrijeme njihovog zajedničkog planinarenja. Na leđima ruksak, na licu osmjeh i vazda lijepa riječ. I tako više od 55 god. druže se oni, sami sa sobom, planinom i drugima Za to vrijeme su uradili goleme, nemjerljive, rekao bih, stvari za planinarsku organizaciju, ali i širu društvenmu zajednicu, što bi se reklo…Rat je mnoge veze razvrgao, njima ne, u druženju i pomaganju, dapače, sve su proširili i na među familijarno druženje… .“, završen citat.
Cijelo vrijeme našeg druženja s planinom ni u jednom trenutku nije bilo nesporazuma, zatamnjena međusobnih odnosa, naprotiv vladao je visok stepen obostranog uvažavanja i poštivanja, bez obzira na etničku i svjetonazorsku različitost, što nam je omogučilo da u svoj punini doživljavamo istinsku prirodu kao Božji dar ljudskom rodu.
Šteka je u redovima planinara bio je veoma omiljen, uvažavan i kao čovjek i kao planinar. Svojim osebujnim prirodnim šarmom i ugodnim šeretom, pratila ga je velika popularnost u planinarskim redovima, ne samo u matičnim društvima, čiji je bio član, dapače, nego i u svim planinarskim sredinama, kako u Sarajevu, tako i šire. Svojevremeno, u prigodi obilježavanja 120 godina organiziranog planinarstva BiH, PS BiH postavio je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti izložbu njegovih planinarskih rekvizita, opreme, znački, diploma, što bi trebalo trajno sačuvati kao dio istorije bh planinarstva.
Za svoje ukupno angažirano planinarstvo dobio je veliki broj društvenih priznanja i odlikovanja, kako od pojedinih planinarskih društava tako i od planinarskih organa upravljanja na nivou BiH i ex Jugoslavije, među kojima se ističu: Zlatna značka PS BiH i Srebrna značka PS ex Jugoslavije.Među prvim je osvajačima zlatne značke veoma zahtjevne transferzale „ Po planinama BiH „.
Dragi naš planinarski entuzijastu Šteka, opraštajući se od Tebe ostavljaš nam iza sebe puno velikih osobnih karakternih vrijednosti kako u planinarstvu tako i u svakodnevnom životu. Ostat češ nam u dragoj i voljenoj uspomeni kako u Tvojoj familiji tako i u planinarskoj organizaciji. Tvojim odlaskom osobno ostajem žalostan i osiromašen za jedno divno ljudsko i planinarsko druženje i življenje. Molimo Te za oprost ako smo Ti se nenamjerno, bilo čime zamjerili. Ostaješ trajno u našem sjećanju a za buduće generacije svjetao primjer kako treba voljeti familiju, komšije, prijatelje, zemlju BiH, vjerodostojno ispoljavati i prakticirati svoju vjeru, tradiciju življenja, bavljenje planinarstvom i čuvati vrijednosti čovjekoljublja. Dragi Šteka, dokle god budem mogao planinariti bit ćeš mi u mislima ispred i unazad na našim dragim planinarskim stazama. Veliko Ti hvala za dugotrajno i iskreno prijateljstvo – počivaj u miru.
U osobno ime i moje supruge, i u ime svih ovdje prisutnih osoba, izražavam duboko saučešće sinovima i njihovim porodicama.
Molimo dragog Alaha da mu udijeli darove svoje milosti. Neka mu je vječni rahmet duši i mirmo počivalište na bosanskoj grudi.
Sarajevo, 16. avgusta 2017.g.
Prof. Tomslav Bato Batinić.
