Nazad u Albertu

Poslije 5 mjeseci provedenih u Kelowni, Britanska Kolumbija, vratio sam se u glavnu bazu u Calgariju, Alberta.

620 km od kuće do kuće, sa dvije pauze da pojedem sendvič i kupim kafu u Tim Hortonsu u Goldenu i utrčim u WC u Fieldu, uzelo mi je oko 8 sati vožnje.

Sa 350 mnv (skoro upola niže od Sarajeva) stigoh na 1,100 mnv (otprilike visina Velikog Polja na Igmanu). Iz 130,000 stanovnika velikog grada Kelowne, stigoh u grad Calgary sa 1,600,000 stanovnika. Od 630,000 stanovnika (kao Sarajevo prije rata) koliko je Calgary imao 1993 kad sam se definitivno nastanio u njemu (ostavljajući svu užasnu ratnu bujicu iza svojih leđa), broj stanovnike sa do danas više nego udvostručio.

Iz tople klime, sunca, proljećnog zelenila, stigoh u vjetrovit, prohladan Calgary, sa dosta snijega po travnjacima i leda tu i tamo po ulicama.

Prolazeći pored Benfa i Kenmura vizuelno sam provjerio biciklističku stazu koja ide paralelno sa kanadskim autoputom broj 1, u dužini od 20 km između ova dva gradića, vijugajući kroz šumu i pored Bow rijeke. Staza je još uvijek pokrivena snijegom i ledom, tako da plan da provezem tu stazu ostavljam za kasnije.

Dok definitivno toplota i sunce ne zavlada Albertom i ne odnese sav preostali led i snijeg, ostaje mi da se vozam po gradskim ulicama u svom naselju Windsor Park i eventualno po asfaltnim stazama Fish Creeka.

Cilj ovog dolaska u Kalgari je vakcinisanje 31 marta, prijavljivanje poreza, detaljni sistematski pregled 21 aprila (nisam ga 2 godine radio, pa pomalo i strepim), preseljenje sina koji je odlučio da iseli iz naše porodične kuće itd. A onda ćemo nazad u Kelownu i Britansku Kolumbiju.

Ako su Havaji “one step to paradise”, Kelowna je “2 steps to paradise!”. Trust me!