Štitnici za koljena (Knee Pads)

Obično štitnike za koljena koriste gorski (mountain) biciklisti, jer su izazovi i opasnosti vjerovatno najveći i najčešći u ovoj grani biciklizma.

Biciklisti žele zaštititi svoja koljena od udara (ogrebotina, razderotina itd) u stijenje, drveće, korijenje, više i niže žbunje, prilikom vožnje i pada.

Po nekim teorijama štitnike za koljena najviše koriste biciklisti koji su ranije imali povredu koljena. Po mom mišljenju štitnike bi trebali koristiti svi biciklisti jer osim osnovne uloge tj zaštite koljena od mehaničke povrede, štitnici povećavaju osjećaj sigurnosti, utopljavaju koljena i uopšte povećavaju osjećaj udobnosti.

Ljudsko koljeno se uglavnom sastoji od kože, kosti i ligamenata. Tu skoro da nema mišića i masnoća. Zimi i u hladnije vrijeme koljena se vrlo brzo ohlade, pa je dobro odijevati štitnike da se koljena zaštite od hladnoće i brzog gubljenja toplote. Štitnici povećavaju i cirkulaciju i protok krvi, što se manifestuje i boljom vožnjom i boljim okretanjem pedala.

Uglavnom postoje dva tipa štitnika – oni sa zateznim kaišem (strap-on) i oni na navlačenje (pull-on). Strap-on se navuku preko koljena, pa se onda zategnu kaišem ili trakom. Ovi štitnici su glomazniji i teži, ali s druge strane obezbjeđuju bolju zaštitu. Pull-on se samo navuku preko koljena. Oni su tanji i lakši, i samim time čine slabiju zaštitu.

Štitnici za koljena se proizvode u različitim veličinama. Opšti način određivanja veličine je broj hlača koje oblačite. Medium (M) size pantalona preporučuje M size štitnika, L hlače daju L štitnike itd. Međutim tačniji način je ako 10 cm iznad koljena izmjerite obim noge. Tu cifru u cm ili inches potražite na tablici veličina na kutiji štitnika koje kupujete u prodavnici i dobićete svoju veličinu štitnika za tog proizvođača.

G – Form štitnik

Na gornjoj slici su štitnici poznate firme G-Form, koje sam koristio dok sam vozio Mountain Bike. Prosto su fantastični. Osjećaš se kao srednjevjekovni vitez u oklopu, a i (za mlađe bicikliste) lijepe se za oči djevojaka koje usput prolaze. Koštaju otprilike 80-100 dolara.

Otkako sam prešao na Gravel (šljunak) biking, što smatram manje opasnim, prešao sam na jednostavnije štitnike:

Mnogo jednostavniji i mnogo jeftiniji štitnici (negdje cca 10-15 dolara). I njih i preporučujem. Za biciklistu amatera, srednje ili gornje srednje kategorije, oni će svoj zadatak obaviti. Zaštitiće vas u dovoljnoj mjeri.

I na kraju generalni savjet – uvijek koristiti štitnike za koljena. Bilo kojom vrstom biciklizma da se bavite, čuvajte svoja koljena. I najjeftiniji su dobri. Obaviće svoj zadatak!

Kako osigurati bicikl u garaži?

Vrlo često dolazi do krađa bicikala iz garaže, ostave ili slično.

Ponekad mi sami zaboravimo zaključati vrata ili zatvoriti automatska vrata, a češći je slučaj kada provalnik nasilno uđe u garažu i ukrade vaš bicikl.

Na nekoliko donjih slika pokazao sam kako sam ja na jeftin i efikasan način osigurao svoj bicikl.

Prvo sam na zid postavio držač za bicikl.
Onda sam niže na zidu, bliže podu, pričvrstio alku, kroz koju ću provući lanac i njime pričvrstiti bicikl.
Malo ispod držača bicikla, postavio sam manju alku kroz koju ću provući sajlu i dodatno osigurati bicikl. Na slici se vidi i lanac i sajla.
Na kraju je to ispalo kao na gornjoj slici – lanac, sajla i 2 katanca obezbjeđuju bicikl.

Kad sam malo razmislio, zaključio sam da je sajla pretanka. Običnim kombinirkama se može presjeći. Pa sam našao manji lanac, obložio ga spužvom za izolaciju cijevi da ne oštetim okvir bicikla i na kraju je to ispalo kao na donjoj slici:

Ovdje se može naći duži lanac ili sajla i provuči i kroz točkove, pa time zaštititi i točkove, a ne samo okvir bicikla

Postoje i specijalni ankeri za beton ili ciglu sa alkom, pa se mogu pričvrstiti u betonski pod ili betonski zid.

U mom slučaju ja sam alke pričvršćavao za drvene 5×10 cm fosne (postavljene u zidu na “kant”, pa su šarafi išli u 10 cm stranu po dubini), na koje idu gipsane ploće. Koristio sam 7 cm duge šarafe za drvo da je teže iščupati alke iz zida.

Ovo je sve naravno u cilju da se provalnik odbije od pokušaja da vam ukrade bicikl. Da dođe do zaključka da je previše posla i vremena potrebno da bi došao do vašeg bicikla i da odustane. Jer u ovo današnje vrijeme provalnici će svuda provaliti, sve ukrasti. Mi ih spriječiti ne možemo. Jedino možemo pokušati da im napravimo puno posla i da oni odustanu.

Držač za bicikle nije obavezan. Ja sam slučajno naišao i kupio nosač i postavljajući njega postavio sam i 2 alke za lanac.

Čak nisu ni 2 alke obavezne, dovoljna je jedna jača, uz jači lanac i katanac.

S kolesom po Sloveniji

Izvor: Dr Onyx

Knjiga autora Sebastjana Veharja, kako sam naslov govori, daje mnogo ideja za izlete biciklom po Sloveniji.

U knjizi su lijepo opisane staze sa geografskim mapama i ucrtanim itinererima staza.

Neki napredni biciklisti kažu u realnosti nećeš voziti bicikl i u ruci držati kompas i knjigu sa mapom. Danas većina biciklista koristi neku navigacionu spravicu i navigacioni program. U svoj Garmin ili Wahoo ili Lezyne biciklistički kompjuter downloadiraš elektronsku mapu sa Interneta i za vrijeme vožnje pratiš step by step instrukcije koje te vode po stazi. Staze su obično zapisane po nekom poznatom kompjuterskom standardu, kao npr GPX.

To je vrlo lako i jednostavno primjenjeno i u Android i IOS applikaciji AllTrails. Pogledajte AllTrail app. Tu ima mnogo naših BiH trails sa opisom, fotografijama i mapama s raznim slojevima, koje se mogu downloadirati.

Tako po mom shvatanju uz sve pozitivne zaključke o ovoj knjizi, napredni biciklisti žale što knjiga ne daje tu neku konpjutersku navigacionu vezu.

U svakom slučaju knjiga je pozitivan pristup biciklističkom sportu i možemo je uzeti kao primjer drugima.

Kod nas u BiH biciklizam se jako brzo razvija. Sve je više mladih ljudi koji se bave biciklizmom. Vidim da su mnogi organizovani u biciklističke klubove, što je važna stvar zbog pravilne i stručne obuke.

Nekoliko prodavnica bicikala u Sarajevu, kao npr M-Bike Shop, Ciklo Centar ili Vision Trade, nude bicikle raznih proizvođača, servisiranje, rezervne dijelove i vrhunsku stručnost i ljubaznost prodajnog osoblja.

Ja preporučujem M- Bike Shop, sa izuzetnom stručnom uslugom i velikim izborom uvoznih bicikala raznih namjena. M-Bike Shop je imao 2 prodavnice. Jedna je preko zimske sezone privremeno zatvorena, a ona u Halilovićima, ul Džemala Bijedića bb, neprekidno radi.

Tu sam kupio odličan Njemački Cube mountain bike. Odmah uradio 0 (nulti) servis i dao se u vožnju, uglavnom po Velikom Polju na Igmanu. I prezadovoljan sam i kvalitetom bicikla i cijenom. Prodavnica s vremena na vrijeme pravi akcije i snižava cijenu nekih bicikala i za nekoliko stotina maraka.

I kod nas u BiH ima dosta biciklističkih staza, naročito po većim gradovima. Staze su odlično obilježene i imaju svu potrebnu horizontalnu signalizaciju. Grad Sarajevo prednjači u tome.

Mnogo je i planinskih biciklističkih staza i sve ih je više.

Mislim da bi neki klub ili neki biciklistički entuzijasta trebao da napravi knjigu sličnu ovoj u Sloveniji. To je veliki posao, ali bi takva knjiga bila od velike pomoći svim ljubiteljima biciklizma.

Eliminisati rattling

Rattling je vrlo neprijatna pojava, koja se javlja prilikom transporta bicikla, vuče prikolice i slično.

To je čudan zvuk koji se pojavljuje u vožnji, jači ili slabiji udari, vibracije, a u slučaju prenosa bicikla, pogledom na retrovizor, vidjećete kako vaš bike kao da pliva, pomjera se lijevo desno, skače na kuki.

Kako je sjevernoamerički sistem drugačiji nego u Evropi, to se ovaj problem uglavnom dešava u zemljama “preko bare”. U Evropi imate takozvanu “Eurokuku” koja je napravljena iz jednog dijela i sve je rješeno. Ovdje je ta kuka izvedena iz 2 dijela. Imate receiver, kvadratni prijemnik (kvadrat je ili 1.25 inča, 2 inča, 2.5 inča) u koji ulazi hitch to jest kuka sa takođe kvadratnim završetkom (opet 1.25″, 2″itd). Naravno hitch je neznatno manji da bi mogao ući i receiver, tj postoji “luft”, radi kojeg se pojavljuje rattling.

Taj rattling se može eliminisati na više načina. Po meni najjednostavniji i najjeftiniji način je korištenjem Hitch Clampa, tj stezaljke za kuku.

Hitch Clamp.

Način postavljanja je kao na donjoj slici:

Kad sam proučio šta, gdje, kako, prednosti i mane, odmah sam preko Amazona naručio gornji clamp, tj stezaljku. Koštala je 16.99 CAD sa porezom i stigla za 2 dana.

Ovo je bilo u kutiji.

Ili izvađeno iz celofana:

Instalisanje nije bilo problem. Sa crteža se vidi šta treba raditi i ubrzo sam dobio rezultat:

I da ne povjerujete – nema više rattling! Garantovano nema!

Vrlo često u životu najbolja rješenja su ona koja su najjednostavnija!

Nazad u Albertu

Poslije 5 mjeseci provedenih u Kelowni, Britanska Kolumbija, vratio sam se u glavnu bazu u Calgariju, Alberta.

620 km od kuće do kuće, sa dvije pauze da pojedem sendvič i kupim kafu u Tim Hortonsu u Goldenu i utrčim u WC u Fieldu, uzelo mi je oko 8 sati vožnje.

Sa 350 mnv (skoro upola niže od Sarajeva) stigoh na 1,100 mnv (otprilike visina Velikog Polja na Igmanu). Iz 130,000 stanovnika velikog grada Kelowne, stigoh u grad Calgary sa 1,600,000 stanovnika. Od 630,000 stanovnika (kao Sarajevo prije rata) koliko je Calgary imao 1993 kad sam se definitivno nastanio u njemu (ostavljajući svu užasnu ratnu bujicu iza svojih leđa), broj stanovnike sa do danas više nego udvostručio.

Bajk i lauferice idu sa mnom.

Iz tople klime, sunca, proljećnog zelenila, stigoh u vjetrovit, prohladan Calgary, sa dosta snijega po travnjacima i leda tu i tamo po ulicama.

Prolazeći pored Benfa i Kenmura vizuelno sam provjerio biciklističku stazu koja ide paralelno sa kanadskim autoputom broj 1, u dužini od 20 km između ova dva gradića, vijugajući kroz šumu i pored Bow rijeke. Staza je još uvijek pokrivena snijegom i ledom, tako da plan da provezem tu stazu ostavljam za kasnije.

Dok definitivno toplota i sunce ne zavlada Albertom i ne odnese sav preostali led i snijeg, ostaje mi da se vozam po gradskim ulicama u svom naselju Windsor Park i eventualno po asfaltnim stazama Fish Creeka.

Cilj ovog dolaska u Kalgari je vakcinisanje 31 marta, prijavljivanje poreza, detaljni sistematski pregled 21 aprila (nisam ga 2 godine radio, pa pomalo i strepim), preseljenje sina koji je odlučio da iseli iz naše porodične kuće itd. A onda ćemo nazad u Kelownu i Britansku Kolumbiju.

Ako su Havaji “one step to paradise”, Kelowna je “2 steps to paradise!”. Trust me!

Gljiva Lisičarka, Cantharellus cibarius

Pretpostavljam da svi znamo sve o Lisičarkama, ali ja ću sada malo napisati o svom iskustvu s ovom gljivom.

Prvo malo činjenica o toj jako rasprostranjenoj i lako prepoznatljivoj gljivi.

Sezona Lisičarke je od juna do septembra plus minus što kažu. Narandžasto-žute je boje, konusnog oblika, i raste u mladim i bjelogorničnim i crnogoričnim šumama. Može se naći ispod debljeg sloja lišća, kraj hrastova, borova, breza. Nalazi se i na njivama i poljima oivičenim drvećom. Nastavi čitati “Gljiva Lisičarka, Cantharellus cibarius”

Giro d’Wood Lake

Wood Lake je jezero koje čini lanac od 5 najvećih jezera u Okanagan dolini u unutrašnjosti Britanske Kolumbije (BC) u Kanadi.

Jezera u Okanagan dolini su formirana otprilike prije 8900-9000 godina.

Wood Lake se nalazi južno od Kalamalka jezera sa kojim je 1908 godine povezano tada probijenim Oyama kanalom. Jezero se nalazi između naselja Oyama na sjeveru i Winfield na jugu.

Nastavi čitati “Giro d’Wood Lake”

Svi na bicikle!

Danas 15 mart, 2021. Sati 14.14.

Kelowna, BC, Canada. 8 stepeni Celzijusa (osjeća se kao 4 step C), vjetar 28 km/h.

Dužina vožnje 1.13.06 sati, prosječna brzina 12 km/h, visinska razlika 55 m, srednji otkucaji srca 110 bpm, ukupna pređena dužina 14.58 km, potrošene kalorije 383.

Divan sunčan dan, izletio iz stana u Lequime Rd, prešao Gordon Dr i ušao u Mission Recreation Park. Napravio polukrug po parku i ušao na južnu stranu Greenway Traila, došao do mosta sa Casorso Rd, okrenuo se i vozio nazad do mosta na Gordon Dr. Popeo se na Gordon Dr i biciklističkom stazom vozio do KLO Rd. Savio desno i vozio niz KLO sve do mosta sa Hall Rd, savio desno i vozio po sjevernoj strani Greenway Traila, do mosta sa Gordonom, pa lijevo kroz MR Park i nazad kući. Ukupno 14.58 kilometara. Nastavi čitati “Svi na bicikle!”

Radar na biciklu

Dok sam vozio Mountain Bike, uglavnom po manje ili više opterećenim stazama, ali bez drumskog saobraćaja, da vidim šta se dešava iza mojih leđa mi i nije bilo toliko važno. Nije bilo ni potrebe.

Otkako sam nedavno prešao na Gravel (šljunčani) Bike, što je ojačana verzija Road Bike, odjednom u svojim vožnjama imam poprilično mnogo asfalta, druma, auto saobraćaja, motocikala, brzih biciklista itd. I potreba da se vidi šta se iza leđa dešava, dramatično je porasla.

Razna ogledala, lijevo, desno, na guvernali (handle bars), na kacigi (helmet), na ruci su najčešće i najjeftinije rješenje. Ali i najkomplikovanije rješenje. Ogledalo se pomjeri, moraš ga podešavati, namještati, zatezati, udariš u nešto pa se razbije, slomi, ošteti. Polomio sam i promijenio mnogo ogledala i ovaj put sam odlučio da idem na neko drugo rješenje.

Internet nudi nekoliko vrsta interesantnih rješenja. Jedno od privlačnijih rješenja je zadnja kamera odozada iznad zadnjeg točka sa ekranom naprijed na guvernali. Odlično rješenje. Kao na dlanu vidiš šta ti se iza leđa dešava. Ali mi izgleda smiješno i čudno držati mali ekran naprijed. Umjesto ekrana možeš korititi mobitel (cell telefon), ali po meni mobitel je potrebniji za njegove standardne namjene (tel pozivi, mape itd).

Jedna od verzija sa ekranom.

Nastavi čitati “Radar na biciklu”