Koliko god na Dom “Mladost”-SSK ( s pravom) gledali kao jedan od najsnaznijih simbola razvoja bosansko-hercegovackog skijanja i planinskog turizma u vrijeme nakon II Svjetskog rata, toliko je puna simbolike i jednosjedna zicara na potezu Hotel “Jahorina”-padina “Sator” i njen rukovaoc Cvijan Golijanin, koji je ostao mnogima u sjecanju po svojoj ljubaznosti i duhovitosti.

Jahorinom jos uvijek skijaju pripadnici onih generacija koje je Cvijan od malih nogu podizao u stolicu zicare jer je drugacije nisu mogli ni dohvatiti i na taj nacin neposredno doprinosio razvoju masovnosti smucarske sportske rekreacije.
Ja ga se sjecam veoma dobro jer smo se sreli (upoznao nas moj tata) u mom (6-7) ranom djetinjstvu cije zime bi bez Cvijana i njegove pomoci bile sa moje strane dozivljene kao manje zabavne nego sto su objektivno bile. Nakon sto bih, poput munje, brzo i u samo nekoliko kristijanija (tako smo tada skijali) presao niz Sator u Rajsku dolinu, vec bih uz pomoc “pluga” poceo da se spustam niz kosinu koja je vodila ka polaznoj stanici zicare. Tu bih stao u red, cesto pored skijasa-politicara Aleksandra Rankovica, Koce Popovica…i strpljivo cekao da dodjem pred Cvijana koji bi me odpratio do mjesta na kojem sam se, potpuno uz njegovu pomoc, smjestao u stolicu. Na gornjoj, izlaznoj stanici zicare bi me pomocni radnik ( cesto Mile Golijanin (Murga) skidao sa stolice i spustao na snijeg nakon cega bi nova avantura krivudanja niz siroka pleca Satora, mogla da pocne.
Kakve su to zime (1950/60.) bile I koliki snjegovi su padali, bijeli i puni kristala koji su svjetllucali ne samo nocu na mjesecini, govori ovaj dokument napisan rukom rukovaoca zicare Cvijana Golijanina. (Izvor Predrag Ajvazovic).(vs)

Uvjeren sam da se ovde radi o Pajic Vladimiru-Paji, smucarskom asu iz 60.tih inace clanu Smucarskog kluba “Bukovik”, Sarajevo.

Odgovori na Slavenko Badjura Otkaži odgovor